Naše komšije Bošnjaci su identitet izgradili na ulozi žrtve u nesrećnom građanskom ratu s početka devedesetih godina. Oni su tu ulogu doveli do savršenstva, osim što imaju jedan problem, a to je da svakoj predstavi dođe kraj, ali oni to ne mogu da pojme, i dalje pokušavaju da izazovu nekakvu reakciju međunarodne zajednice, od koje očekuju da kreiraju politike a najprije društveno uređenje prema njihovim željama. Vrijeme nametanja odluka je prošlost, treba da preuzmu odgovornost, sjednu za sto sa svojim komšijama i rade na konsenzusu, znaju oni to i sami, ali im je lakše po starom. Ipak, aktuelna “Trojka” je na putu konvergencije sa strankama iz Republike Srpske, i to je za svaku pohvalu. Vrijeme je da se stvari pomjere sa mrtve tačke. TEKST SE NASTAVLJA NAKON VIDEO OGLASA

Elem, da se vratimo temi današnjeg teksta. Kao što su komšije gradile identitet žrtve, mi smo isto tako njegovali anti-zapadni ali prije svih anti-američki sentiment svih ovih godina. Rane smo uredno održavali svježim, da ne bi zaboravili ko nas je i kako povrijedio. Mišljenja sam da ne treba biti opterećen prošlošću, već gledati u budućnost. Meša Selimović je to najbolje sročio: “Daj mi snage da oprostim. Jer, ko oprosti on je najveći. A znam, zaboraviti ne mogu.” Zaboraviti ne možemo. Ipak, s obzirom na našu nemoć s početka teksta, teško da možemo biti nesvrstani u ovoj podjeli. Tito je mogao, jer iako je Jugoslavija bila “velika država”, ona je imala vojnu i ekonomsku pomoć Sjedinjenih Država, jer je ona predstavljala “dugoročnu alternativu sovjetskoj dominaciji” i zato što su smatrali da može širiti svoj anti-sovjetski uticaj na druge svojetske satellite-države. O američkoj “strategiji klina” tokom hladnoratovske podjele i politici “održavanja Tita na površini” piše Luis Lejn u istoimenoj knjizi. Dakle, koliko dugo ćemo moći da se opiremo da izaberemo stranu, i ono bitno, zašto se njeguje narativ da je Zapadna strana toliko loša po nas? Ako su nam odnosi sa SAD bili na najnižem nivou nakon devedesetih, ne znači na da ne mogu biti na najvišem pedesetih ovog vijeka. Uzmimo japansko-američke odnose za primjer, gdje ćemo navesti par istorijskih podataka.

Bez najave rata, Japan je blickrig akcijom bombardovao američku bazu “Perl Harbor” na Havajima u kojoj su život izgubili 2403 vojnika, a 1178 je bilo ranjeno. Nakon par godina, 1945. godine u razmaku od tri dana, Amerikanci su bacili atomsku bombu na Hirošimu i Nagasaki. Prema procjenama Japana iz 1968. godine, 250.000 ljudi iz Hirošime je umrlo odmah nakon eksplozije ili u roku od 5 godina od bolesti uzrokovanih radijacijom. 1950. i 1960. Japan je ušao u savez sa Sjedinjenim Američkim Državama, a danas je najveći Američki saveznik na Pacifiku, i svjetski ekonomski gigant. Prema “Pju istraživačkom centru” danas 67% Japanaca gleda na SAD pozitivno. Dakle, ni deset godina nije trebalo Japanu da kurs usmjeri naprijed, i ka budućnosti, a vidjeli smo na osnovu ovih podataka šta se desi kroz period od pedesetak godina.

Prilikom raspada SFR Jugoslavije naši politički lideri su propustili šansu da učine Sjedinjene Američke Države saveznikom, a ne neprijateljem. Dijametralno suprotno, BH Muslimani su prepoznali i iskoristili šansu tj. moć medija kao nikad do tad u istoriji, a isti recept su koristili Albanci sa Kosova nedugo zatim. Posledice toga su bombardovanje Republike Srpske, zatim Srbije, a nakon toga i secesija Kosova i Metohije uz podršku SAD. Svjedoci smo i trenutnog pritiska od strane SAD po pitanju Kosova. Teško je biti u koži onih koji moraju da se nose sa tim i donose odluke, odluke koje bi bile mnogo lakše da su se donjele prije 20 godina. Potrebno je poslušati stav dokazanih intelektualaca iz raznih oblasti, akademika, i na osnovu toga profilisati stav i poziciju prema tom pitanju. Ali, učiniti to racionalno, bez sentimentalnosti, koja nam se obija o glavu. Nažalost, mislim da tako nešto neće biti urađeno, i da će “malo pameti” donositi odluke.

Geopolitička situacija u svijetu se rapidno mijenja, i niko ne može predvidjeti kako će svijet izgledati u skoroj budućnosti. Što se nas tiče, najbitnije je da ne ostanemo sa pogrešne strane neke nove gvozdene zavjese koja se spušta u Evropi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.