Minhenska bezbjedonosna konferencija: Sve oči uprte u Kinu?

Ovogodišnja Minhenska bezbjedonosna konferencija, nastala 1963. godine, nam donosi međunarodne poglede na aktuelne svjetske bezbjedonosne izazove, gdje glavno mjesto ove godine zauzima rat u Ukrajini. Šta se moglo čuti na ovogodišnjoj konferenciji, koja je završena danas, odnosno kakve zaključke možemo izvesti iz izjava njenih aktera, pokušaćemo da sumiramo u ovom tekstu.

Minhenska bezbjedonosna konferencija: Sve oči uprte u Kinu?

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je otvorio ovu trodnevnu konferenciju putem video poziva iz Kijeva. On je rekao kako je “Ruski Golijat počeo da gubi” upoređujući rat u njegovoj zemlji sa čuvenom biblijskom borbom između Davida i Golijata, u kojoj je David koristeći samo praćku pobijedio moćnog Golijata sa mačem. Zelenski se zahvalio Sjedinjenim Američkim Državama i evropskim zemljama na pomoći, urgirajući da se Ukrajini pošalje još oružja, i to “što brže”, jer Vladimir Putin igra na kratu odugovlačenja rata, nadajući se da će svijet izgubiti interesovanje za taj konflikt. Na kraju je dodao ne postoji alternativa Ukrajini u Evropskoj uniji i NATO paktu. TEKST SE NASTAVLJA NAKON VIDEO OGLASA

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Najveću pažnju su, očekivano, privukla obraćanja gen-seka NATO-a Jensa Stoltenberga, kineskog ministra spoljnih poslova Vang Jia, njemačkog kancelara Olafa Šolca, kao i potpredsjednice SAD Kamale Heris i sekretara Entonija Blinkena. Kineski ministar je objelodanio da će Kina izaći sa sopstvenim mirovnim prijedlogom za okončanje rata, i to na njegovu godišnjicu, a to je u petak. “Moramo da razmišljamo smireno, pogotovo naši prijatelji iz Evrope, o tome kakvi napori treba da se učine, odnosno kakav okvir treba da se napravi da bi se donio dugotrajni mir u Evropu”, izjavio je Ji. Kineskom ministru spoljnih poslova niko ne vjeruje od evropskih zvaničnika. Njihov je stav da je Kina saveznik Rusije, što je djelimično tačno. Kina ne želi slabu (čitaj:poraženu) Rusiju jer im je ona bitna za potencijalni budući hladni rat sa Sjedinjenim Državama. Pored toga, Rusija mudro podržava pitanje kineskog suvereniteta nad Tajvanom. Iako dosadašnji događaji na međunarodnoj pozornici govore da bi moglo doći do neke vrste reforme Savjeta bezbjednosti UN-a, za sad su i dalje u igri isti igrači sa istim “oružjem” u ruci u vidu veta stalnih članica SB. Podsjetimo, stalne članice Savjeta bezbjednosti su: SAD, Francuska, Velika Britanija, Rusija, i Kina.

 Tenzije između Amerike i Kine su se mogle osjetiti i u Minhenu. Američki državni sekretar Blinken je upozorio visokog kineskog diplomatu “da Sjedinjene Države više neće tolerisati narušavanje američkog vazdušnog prostora”, nakon što je kineski balon spažen na prostoru Sjeverne Amerike, a zatim i oboren iznad obale Južne Karoline. Blinken i Ji su se nakon teških pregovora diplomata dvije strane sastali na marginama samita, ali sastanak nije donio ništa novo, što se može zaključiti na osnovu izjava dvojice diplomata. Ji je optužio SAD za ratno huškačko ponašanje i njihovu reakciju (na obaranje balona prim.aut.) nazvao “slabom” i “gotovo histeričnom”. Blinken je uzvratio da se nešto slično ne smije “više nikad ponoviti”, i upozorio Kinu da će u slučaju pružanja materijalne podrške Rusiji njihov odnos snositi ozbiljne posledice. Kamala Heris, potpredsjednica SAD, je u svom obraćanju na minhenskoj konferenciji zvanično optužila Rusiju za zločin protiv čovječnosti. Ona je izjavila da je Rusija odgovorna za napad na civile, navodeći dokaze o ubistvima, silovanju, mučenju i nasilnoj deportaciji.

Olaf Šolc, njemački kancelar iz redova Socijaldemokratske partije Njemačke, je promjenio kurs i najavio izdvajanje 2% BDP-a za odbranu (NATO), nešto što je Njemačka godinama izbjegavala da pominje, a kamoli implementira. Njihov ministar odbrane, takođe SDP-ovac, je otišao korak dalje i izjavio “da neće biti moguće ispuniti zadatke koji nas očekuju sa svega 2%”.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Jens Stoltenberg, generalni sekretar Sjevernoatlantskog saveza (NATO), je u svom poznatom narativu pažnju usmjerio na Kinu, odnosno Tajvan. On je izjavio da “ono što se dešava u Evropi danas, sutra se može desiti u Aziji”, i optužio Peking da voajerski posmatra šta će se desiti u Evropi i kakvu će cijenu Rusija platiti za svoje postupke, ili “kakvu će nagradu dobiti za svoju agresiju”. Gen-sek NATO-a je upozorio zapadne saveznike da moraju djelovati ujedinjeno na ekonomskom i na vojnom frontu sa Kinom. Dodao je još da je rat u Ukrajini dokaz da se ne smije ponoviti greška u davanju povjerenja autoritarnim režimima. On je u svom izlaganju pozvao na de facto izolaciju Kine po pitanju uvoza i izvoza robe i tehnologije, i zaključio da je najvažnija lekcija iz ovog rata da Sjedinjene Države i Evropa moraju imati jedan stav. To je samo raspirilo tvrdnje kritičara te organizacije da su oni instrument spoljne politike SAD, i da su jedan od krivaca za izbijanje rata u Ukrajini, gdje su faktički gazili Minski sporazum i gurali Ukrajinu u NATO, i time narušili bezbjedonosnu sferu Ruske Federacije.

Kad smo kod NATO-a, ove godine Jens Stoltenberg odlazi sa te pozicije, a spisak kandidata koji se spominju kao potencijalni kandidati je veliki, bez obzira što se nalazimo u jednom od izazovnijih trenutaka u istoriji po pitanju međunarodne bezbjednosti. Jedno vrijeme se čak spominjala i Kolinda Grabar-Kitarović, ali ona faktički nema nikakve šanse da sjedne na to mjesto. Izbor novog gen-seka će biti i jasna poruka u kom pravcu će se razvijati odnosi sa Rusijom i Kinom. Skandinavske, odnosno Baltičke zemlje uz još par onih koje su nekad bile dio SSSR-a su najoštrije kad je u pitanju stav prema Rusiji. Znamo da to neće biti neko iz SAD, jer oni uglavnom daju osobu na poziciju glavnokomandujućeg NATO-a, a vjerovatno neće biti ni kandidat Njemačke ili Francuske, jer su one zagovarale više diplomatski pristup Rusiji, a za tu poziciju SAD traži “jastreba”. Ipak, nadamo se da oni koji lobiraju za kandidate imaju na umu da ovaj konflikt mora stati, i da ne treba raspirivati vatru. Među glavne kandidate spadaju Mark Rute (Holandija), Kristija Frilend (Kanada) i Kaja Kalas (Estonija).

Za kraj, nadajmo se da ima više i onih koji dijele mišljenje francuskog predsjednika Makrona, koji je u Minhenu ponovio svoj ranije iznešeni stav da kada se sjedne za pregovarački sto sa Rusijom, treba donjeti novi vid regionalne bezbjedonosne strukture, u kojoj je potrebno pronaći “nesavršeni balans”, jer bezbjedonosne garancije Rusiji moraju predstavljati esencijalnu komponentu pregovora. Ako Moskva ne bude zadovoljna načinom na koji se rat završio, to znači da on neće ni biti završen – već na kratko odložen.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA