Bojana Lukić - Karijera posvećena nesebičnom cilju

Bojana Lukić, dipl. prof. specijalne edukacije i rehabilitacije i reedukator psihomotorike, odabrala je profesiju gdje ulaže svoje znanje i iskustvo, kako bi nesebično pružila podršku i pomoć onima kojima je potrebna. Možda je ranije bilo skeptika po pitanju ove profesije, no danas, ipak je više onih koji vjeruju da je ovaj kadar potreban i značajan u sferi društvenog djelovanja.

Bojana Lukić - Karijera posvećena nesebičnom cilju

„U toku srednjoškolskog obrazovanja, već sam znala u kom smjeru ću nastaviti moje dalje obrazovanje. Tako sam nakon završene srednje medicinske škole u Trebinju, upisala Medicinski fakultet u Foči, smjer Specijalna edukacija i rehabilitacija. Mali broj ljudi je znao tada ko je defektolog i čime se on zapravo bavi. „Kako to možeš da radiš? Meni je te djece baš žao“ - bili su dugo prvi komentari na moj odabir profesije. Trudila sam se da objasnim da djeci atipičnog razvoja i njihovim roditeljima nije potrebno sažaljenje nego pomoć i podrška. Takođe, ono što većina ne zna jeste da se defektolog ne bavi samo radom sa djecom, nego i radom sa sve tri uzrasne grupe. Ubrzo po završetku studija dobila sam posao u rodnom Trebinju u osnovnoj školi kao nastavnik u specijalnom odjeljenju“, započinje Bojana Lukić svoju priču za portal Bijeljina Danas. TEKST SE NASTAVLJA NAKON VIDEO OGLASA

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

„Defektolog se bavi otkrivanjem i  prepoznavanjem razvojnih teškoća tj vrši procjenu psihomotornog razvoja, emocionalnog stanja, govora, radi sa djecom i njihovim roditeljima i osnažuje roditelje. Uloga defektologa u stimulaciji razvoja jeste stimulacija razvoja motorike, kako fine tako i grube motorike, koja je baza razvoja ostalih vještina i sposobnosti, razvoj kognicije odnosno saznajni razvoj i socio -emocionalni razvoj“, ističe Bojana.

Kao važnu osobinu defektologa Bojana ističe razvijenu empatiju, ljubav prema djeci i radu sa njima, kao i humanu želju u pružanju pomoći podrške njihovim roditeljima, jer glavni cilj rada jeste unapređenje razvoja djeteta u svim njegovim sferama.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

„Defektologu se treba obratiti čim uočite neko odstupanje u razvoju. To su situacije kada kasni psihomotorički razvoj, govorno jezički razvoj, kada dijete ima problem sa finom motorikom i grafomotorikom, kada dijete ima problem sa čitanjem, pisanjem i/ili učenjem,  kada je dijete previse ili premalo osjetljivo na stimuluse iz okruženja, kada kasni socio - emocionalni razvoj tj kada se dijete ne odaziva na ime, kada ne uspostavlja kontakt očima, kada ne prati pogledom aktivnost koju izvodi, kada se igra jednolično ili samo sa dijelovima igračaka, kada je dijete rođeno sa riziko faktorom”, dodaje Bojana Lukić.

Bojana objašnjava i to kako obično izgleda prvi susret defektologa sa djetetom. Prije svakog susreta, defektolog se posebno priprema. Kroz razgovor defektolog saznaje sa čim dijete voli da se igra, kako bi napravio okruženje koje će djetetu biti prijatno. Tako, neposredno nakon dolaska dijete ugleda omiljene igračke i na taj način se opusti i krene da se igra, a kroz igru se može doći do vrlo korisnih informacija o trenutnom stanju djeteta.  Defektolog uzima anamnestičke podatke od roditelja, a potom se pristupa defektološkoj procjeni koja se sastoji od niza testova.

 

„Posljednjih nekoliko godina imamo povećanje broja djece sa razvojnim kašnjenjima. Ono što roditelji prvo zapaze jeste izostanak govora i najčešće se obrate logopedu, a zatim ih logoped uputi i kod defektologa, jer čim kasni razvoj govora uglavnom dijete ima i kašnjenja u psihomotronom razvoju. To se ogleda u nerazvijenoj ili nedovoljno razvijenoj finoj motorici, koja podrazumijeva aktivaciju najsitnijih mišića i izvođenje preciznih pokreta. Zatim u gruboj motorici, pažnji, pamćenju, razmumijevanju, socio - emocionalnom razvoju, a nerijetko i u poremećaju sna. Najčešći uzroci kašnjenja u govorno jezičkom i psihomotornom razvoju djece, kada izuzmemo već postavljenje dijagnoze poput cerebralne paralize, intelektualne ometenosti, autizma i slično, jesu nestimulativna sredstva i pretjerana - višesatna izloženost ekranima u ranom uzrastu“, objašnjava Bojana.

Uključivanje djece u tretmane, čim se uoči bilo koji vid odstupanja, jeste od izuzetne važnosti. Činjenica jeste da što su djeca mlađa, njihov mozak je fleksibilniji, te brže i lakše uče.

„Poruka koju bih željela da pošaljem svim roditeljima je da pored ljubavi pruže svojoj djeci zdravo i srećno djetinjstvo. Da se sa svojom djecom igraju što više i tako podstiču njihov razvoj, jer djeca brzo rastu i iskoristite vrijeme na najbolji način. Poruka roditeljima koji imaju dijete koje kasni u bilo kojoj sferi razvoja jeste da se obrate stručnjacima na vrijeme. Ne znači da svaka posjeta defektologu i logopedu podrazumijeva ulazak u tretmane, nekada je potreban samo savjet ili smjernica. Članovima šire društvene zajednice poručila bih da imaju više empatije za našu djecu i njihove roditelje, jer kao što sam rekla na početku, potrebna je podrška i pažnja  a ne sažaljevanje“, ističe za kraj razgovora Bojana Lukić.

2. Aprila u Centru za kulturu, po drugi put biće organizovana manifestacija „I moj pogled na svijet jednako je lijep“, povodom Svjetskog dana osoba sa autizmom . Najmanje što možemo, kao civilizovani članovi društva, jeste da pružimo podršku i razumijevanje našim sugrađanima. Dobro se dobrim vraća!

Maksimović Jovana

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA