Sanita Smajić: Aktivizam koji razbija predrasude

Mlada Bijeljinka Sanita Smajić je u ovom gradu poznata po svom aktivizmu i radu u zajednici.

Sanita Smajić: Aktivizam koji razbija predrasude

Ova studentkinja Pedagoškog fakulteta je koorinatorka Dnevnog centra za djecu koja žive i/ili rade na ulici i koja su u riziku da to postanu, a koji radi u okviru Udruženja “Centar za integrativnu inkluziju Roma i Romkinja Otaharin”. TEKST SE NASTAVLJA NAKON VIDEO OGLASA

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

Njeno djetinjstvo i školovanje vezani su za ovo Udruženje, obzirom da je još 2005. godine, kao desetogodišnja djevojčica, i sama pohađala kreativne radionice i savladavala školsko gradivo baš u ovom centru.

-U tim godinama najviše me inspirisala učiteljica Đurđija. Učila nas je da pravilno pišemo i da se izražavamo, dobila sam mogućnost da pročitam pjesmice koje sam pisala. Ovo iskustvo me je motivisalo da kasnije svoj put pronađem baš u ovom pozivu i da pomažem romskoj djeci da se lakše uklope u obrazovni sistem i u društvenu zajednicu.

Prije školskih dana, Sanita djetinjstvo pamti po igrama i brizi o mlađoj sestri i bratu. Lijepe uspomene nosi i iz osnovne i srednje škole.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA

- U srednjoj školi sam bila dosta aktivnija i otvorenija za nova poznanstva i druženja sa svojim vršnjacima.

Sve vrijeme je vezana za „Otaharin“, a od 2009. godine, kada je Dnevni centar prešao u novi prostor, počinje da volontira.

-Išla sam po djecu u naselje i dovodila ih u Dnevni centar gdje su imali časove na kojima su se pripremali za školu. Bila sam veoma aktivna, ubrzo sam shvatila da želim da radim sa djecom i da mi to bude životni poziv. Svo to iskustvo koje sam stekla kroz rad u „Otaharinu“ pomoći će mi i u budućem radu kada završim fakultet.


Tokom života i školovanja Sanita je krčila put drugm romskim djevojčicama i razbijala mnoge predrasude. Mišljenje koje preovladava je da romske djevojčice ne završavaju ni osnovnu školu i da moraju rano da stupe u brak.

-Jako sam ponosna na sebe jer sam uspjela u svom cilju, ispunila sam svoju želju i misiju. Naravno da nije bilo lako. Nisam imala podršku zajednice u kojoj živim, njima je sve to bilo strano. Bilo je pitanja i komentara: Zašto hoću da se školujem? Trebalo bi da se udam... Ali, hvala Bogu, moja porodica me oduvijek podržavala i to je najbitnije.

Sa ponosom može da kaže i da je uzor drugim djevojčicama.

-Polako se svijest kod Roma i Romkinja mijenja i to mi mnogo znači. Posebno se to primjećuje kod mladih roditelja, što je bitno za obrazovanje novih generacija djece. Vidim veliki pomak, romske djevojčice i dječaci žele da se obrazuju. Sa druge strane može da se primijeti i promjena u neromskoj zajednici, djeca su prihvaćenija i lakše se socijalizuju.

U Dnevnom centru, u kom je Sanita koordinatorka, fokus stavljaju na edukaciju romske djece.

-Radimo sa njima na savladavanju školskog gradiva. Teško je učiti predmet koji nije na vašem maternjem jeziku i zato im je potrebna pomoć. Pored učenja tu su i kreativne i sportske radionice. Svakog dana je tu dvadesetak djece. Voljela bih da nastavim da se bavim ovim poslom, mislim da je ovo poziv za mene. Nastaviću da se edukujem i usavršavam.

Iako mladi odlaze sa ovih prostora, Sanita je ostala i odlučila da ovdje ispuni svoje snove.

-Poručila bih mladim ljudima da treba da budu hrabri i izbore se za ono što žele. Poslovica kaže „Sreća prati hrabre“ i to i jeste tako. Koliko smo hrabri, toliko će nam život pružiti mogućnosti. Treba da se izborimo prevnstveno za sebe, svoje ciljeve, a zatim za svoju porodicu, kao i da ohrabrimo jedni druge, da budemo nekome podrška. Naše malo nekome će značiti mnogo.

“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA