Makronovo stremljenje ka svjetlu globalne pozornice

Francuski predsjednik Emanuel Makron je stigao u trodnevnu posjetu Kini, zajedno sa predstavnicima francuskih kompanija, spremnih da naprave poslovne aranžmane. U jeku antiruske histerije, koja polako prijeti da postane i antikineska, Makron dolazi sa porukom da je Kina “jedina zemlja sposobna da ima trenutan i radikalan uticaj na konflikt, u jednom ili drugom pravcu”. On želi jedno od glavnih mjesta svjetske pozornice za sebe i za Francusku, zemlju koja se muči da održi status globalne sile.

Makronovo stremljenje ka svjetlu globalne pozornice

U ovoj utakmici na svjetskom nivou, Makron želi da prezume incijativu čime bi pokazao da je Francuska i dalje uticajan igrač u međunarodnim poslovima. Kako je Velika Britanija sprovela BrExit, ostale su Francuska i Njemačka kao dvije države koje su lokomotiva te organizacije, ali među kojima uvijek postoji rivalitet po pitanju dominacije. Francuska je u periodu nakon Drugog svjetskog rata pa do danas nastojala da bude nezavisna, ali da i dalje njeguje savezništvo sa državama Zapada. Ipak, u slučaju ugrožavanja njihove aure nezavisnosti nije ih strah, recimo, da povuku ambasadora iz Vašingtona, ako se osjećaju izdanim kao što je bio slučaj kada su im Sjedinjene Države pomrsile konce prilikom dogovorene prodaje francuskih podmornica Australiji, jer je jedna od poluga njihovog uticaja prodaja vojnog naoružanja. Imaju smjelosti da izjave da je Evropi potreban novi sistem kolektivne sigurnosti, jer NATO nastupa pod dirigentskom palicom Amerike. To se ne može desiti Njemačkoj ili Engleskoj, koje su svaka na svoj način posebno vezane, ili bolje reći zavisne, o Sjedinjene Američke Države.

Sve je to povezano i sa degolizmom, ideologijom o francuskoj nezavisnosti o bilo koju svjetsku silu, koja je dominirala Francuskom u drugoj polovini 20. vijeka. De Gol je i pored kritika međunarodnih partnera uspio da razvije francusku nuklearnu sposobnost, obezbjedivši time nezavisnost Francuske, bez svrstavanja na bilo koju stranu, u tada bipolarnom svijetu. Tom ideologijom se vodi i sadašnji predsjednik, koji je paradoksalno jedan glavnih zagovornika Evrope kao političkog i identitetskog projekta, a ne samo ekonomskog. On se zalaže za reformu EU po francuskom modelu, u kome bi Evropa imala jedan politički, ekonomski i socijalni model, čime bi postala jaka i autonomna od uticaja Amerike.

Francuska je autonomna i po tome što je najmanje retorički agresivna po pitanju ukrajinskog rata, od svih zapadnih partnera. Bez obzira na sve, očekuje se da će Makron preuzeti incijativu, pokušati da “ukaže na opasnost konflikta” i biti medijator između agresivnog Zapada i Đinpinga, za kojeg Makron vjeruje da može da bude posrednik u završetku rusko-ukrajinskog konflikta, jer ima komunikaciju i sa Moskvom i sa Zapadom. Iako su zapadne zemlje osudile mirovni plan koji je predložila Kina, Makron pragmatično smatra da mora postojati “još jedan put” drugačiji od isključivog konfrontalnog, kakav je zauzeo Vašington.

Da bi zadovoljio “jastrebove” Zapada, Makron je poveo i predsjednicu Evropske komisije Urzulu fon der Lajen, koja je u svojim izjavama prilično agresivna i upozorava na “rizik od prevelike ekonomske zavisnosti o Kinu”. Spočitava joj se da je potparol Vašingtona, što nije daleko od istine, s obzirom na retoriku. Vijest da će Makron “povesti” fon der Lajenovu nam govori o njenom uticaju, koja je inače pred kraj mandata, pa izgleda da pokušava da se “izbori” i dokaže jastrebovima da zaslužuje još jedan mandat, ili neku drugu, dobro plaćenu poziciju. Očekujemo da će predsjednica Evropske komisije, ali i predsjednik Francuske, upozoriti Kinu da ne dostavlja oružje Rusiji, i da će ih pozvati da čine više po pitanju ljudskih prava u toj komunističkoj zemlji. Podatak koji dosta govori je onaj da će fon der Lajenova imati samo jedan sasatanak sa kineskim predsjednikom, a očekuje se da Makron provesti preko 6 sati u više odvojenih, formalnih i neformalnih razgovora sa Đinpingom.

Dolaskom delegacije od 60 francuskih biznismena sa direktorom Erbasa na čelu, zajedno sa francuskim ministrima finansija i spoljnih poslova, Francuska pokazuje da nije spremna da se tek tako odrekne Kine kao ekonomskog partnera, koja je inače 2019. godine naručila 300 Erbasovih aviona vrijednih 30 milijardi evra. Time najvaljuje “novo strategijsko i globalno partnerstvo sa Kinom”. Nije na odmet podsjetiti i da je Francuska pod De Golom, prva zapadna zemlja koja je uspostavila diplomatske odnose sa Narodnom Republikom Kinom, 1964. godine. Sigurno da Emanuel Makron, za koga pariški Le Monde kaže da predstavlja “savršenu ilustraciju pravca (političkog prim.aut.) koji fluktuira u zavisnosti od okolnosti”, neće zaboraviti da spomene taj podatak u razgovoru sa Si Đinpingom. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

SADRŽAJ SE NASTAVLJA NAKON OGLASA