Mislili smo: kod kuće čekaju da im pošaljemo pare, daj bar nešto da zaradimo - kaže Zoran. Kasnije su saznali da u njihovim pasošima nije bilo pečata sa granice i da bi ih svaka patrola uhapsila.
Radili su u delu grada koji je ruska avijacija svojevremeno sravnila sa zemljom. Nije im bilo jasno zašto za kopanje rovova ne koriste mašine, a onda su našli prvu neeksplodiranu bombu. „Pa šta ako je bomba? Izvadiš i baciš!", rekao je uplašenim Vranjancima G. On se povremeno pojavljivao na gradilištu, ali nikako im nije isplaćivao zaradu. Sve ukupno su dobili po 5.000 rubalja, oko 150 dolara. Vranjanci su tako bili duplo vezani: ako odu, odreći će se i plate.
- Nismo imali kud - kaže Zoran.
Na isteku trećeg meseca, međutim, prekipelo im je. Rešili su da se vrate u Srbiju - najmili su Čečena da ih kombijem doveze do Moskve. Posle trodnevnog putovanja, u sitne sate 10. septembra obreli su se pred našom ambasadom u Moskvi. Iz nje su im poručili da dođu ujutru, a Rus policajac rekao im je da tu blizu živi predstavnik naše Privredne komore.
- Vrata stana otvori žena u kućnom mantilu. Takva i takva stvar, kažem ja, gladni smo... I ona nas pošalje u restoran u prizemlju zgrade, da jedemo svi. Hvala im i sada! - kaže Zoran.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.