Nostalgiju i žal za zavičajem većina nosi u srcu cijelog života. Tek malobrojni odluče se za povratak, te uprkos brojnim teškoćama, život grade na djedovini i imanjima sa kojih su otišli u potrazi za boljim životom. TEKST SE NASTAVLJA NAKON VIDEO OGLASA

Jedan od njih je i Zoran Savatić iz semberskog sela Dijelovi, koji se nakon dvanaestogodišnjeg boravka u Austriji, gdje je zasnovao porodicu, vratio u pitomu sembersku ravnicu.

Presudila je ljubav prema poljoprivredi koja ga je vukla u zavičaj. Od ranog djetinjstva volio je životinje. Dok su se njegovi vršnjaci igrali, on je hranio i muzao krave.

"Imao sam dvanaest godina kada sam počeo da obavljam sve poslove na imanju. Radio sam i prije i poslije škole. Štala, njiva, plastenik, ništa nije teško kad se voli", počinje priču za InfoBijeljina mladi poljoprivrednik.

Na farmi je imao sedam grla, a sada 70. 

"Sve muzne krave su simentalske rase. I sva telad su od mojih krava, tako em uštedim, em znam o kakvom se potencijalu radi. Trenutno u muži imam 25 grla. Dnevno proizvodim negdje od 400 do 450 litara mlijeka. Što se tiče cijene, takva je kakva je. Sa otkupnom cijenom i premijom manjom od marku i po, ne možemo da se pokrijemo", kaže ovaj farmer.

Nekada se u ovom domaćinstvu sve radilo ručno, a uskoro će ovaj posao obavljati savremena automatska izmuzišta. Uz pomoć subvencija za kapitalne investicije povećava broj savremenih mašina i priključaka.

Prošle i ove godine uložio je 270.000 maraka u novu mehanizaciju, a čuva i staru koja ga nikada nije izdala. Sije žitarice na 500 dunuma, a ove godine obradive površine povećao je za 120 dunuma kako bi obezbijedio dovoljno hrane za stoku.

"Poljoprivreda je fabrika pod otvorenim nebom. Uprkos riziku oranice ne smiju zarastati u šikaru i šiblje. Raditi se mora. Zahvaljujući podsticajima i premijama, izgura se nekako", kaže Savatić za InfoBijeljina.

Profesiju instalatera za klimatizaciju centralnog grijanja zamijenio je zvanjem poljoprivrednika što, kaže, podrazumijeva da budete vrijedan radnik, ali i agronom, ekonomista, pravnik.

Nije lako, ali nikada se nije pokajao što je posao na održavanju gradskog zelenila i zimskoj službi u Austriji, gdje je bio od 2006. do 2018. godine, mijenjao za život na selu. Radni dan u sezoni počinje mu u pet, a završava se u 23 časa - ali svoj je na svome, duša mu je puna i sa osmijehom na licu ustaje da radi, o čemu mnogi maštaju.

Ovaj četrdesettrogodišnjak ima snage, želje, volje i ljubavi da nastavi da se bavi stočarstvom i obrađuje plodnu sembersku ravnici koja mu je u srcu, a zemlja vrati koliko joj se da.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.