SNSD, HDZ BiH i “Trojka” su po svemu sudeći postigli konsenzus po raznim pitanjima, od kojih su najbitniji pitanje Izbornog zakona BiH i reforme Ustavnog suda. TEKST SE NASTAVLJA NAKON VIDEO OGLASA

Od Dejtona do danas, svaki pokušaj reforme kao što su bili “Aprilski paket”, “Prudski proces”, “Butmirski paket” itd. je bio iniciran od strane eksternog faktora, i svaki je bio neuspješan jer je uvijek jedna od strana bila nezadovoljna. Imajući ovu činjenicu u vidu, ako bošnjačke stranke “Trojke” istraju i ne podlegnu pritisku, i ovaj dogovor bude ratifikovan, to će biti prvi put u istoriji postratne BiH da su etnonacionalne stranke postigle dogovor po najbitnijim pitanjima, a koja su, možemo slobodno reći, prijetila opstanku Bosne i Hercegovine u dosadašnjem (dejtonskom) formatu, i sve to bez uplitanja stranog faktora.

Lideri bošnjačkih partija su prvi put od ’95. godine preuzeli odgovornost, sjeli za pregovarački sto, i – realno sagledali situaciju. Ipak, njihov strah za promjenom, iako je ona bila osnovana neminovna, se donekle može razumjeti. Njihova prizma poimanja situacije u BiH je izgledala tako da Srbi imaju Srbiju, Hrvati Hrvatsku, a oni imaju samo Bosnu i Hercegovinu. Zato je njihov nastup ustavobranitelja nasuprot ustavoreformistima (Srbi, Hrvati) ugrađen u njihovu konstitutivnu ideologiju, i strah od gubitka hegemonije koju donosi aktuelni okvir Izbornog zakona, kao i Ustavnog suda, donekle razumljiv. Takva konstalacija ipak čini ovu državu teritorijom stalne nestabilnosti i pritajenog konflikta, i da bi to promjenili – potrebno je uraditi ovo što su uradili lideri stranaka “Trojke”. Da li će istrajati, vidjećemo.

Iako vjerujem da sve bošnjačke partije razumiju poziciju Srba i Hrvata u BiH, njihov gorenavedeni strah ih je do sad sprečavao da preuzmu odgovornost. Prvi predsjednik Slovenije Milan Kučan je rekao: “Kada razmišljamo o ideji da se u multietničkoj federaciji uvede većinski sistem glasanja, pitamo: je li to išta drugo do poricanje ravnopravnosti naroda, poricanje suvereniteta i prava na samoodređenje kao neotuđivog ljudskog prava”. Stavite ovo u kontekst sadašnjeg Izbornog zakona, odnosno sadašnje BiH, i sve vam je jasno. Srpski i Hrvatski strah od bošnjačke majorizacije u BiH je legitiman, pogotovo ako pogledamo skoru istoriju i koliko poguban ishod majorizacije, ili stranog intervencionizma može biti.

Na kraju bih dodao, ako je Evropi zaista stalo da ova država bude funkcionalna i kao takva kandidat za članstvo u njihovoj porodici, i ako ne postoje nikakve skrivene namjere, svim silama će podržati dogovor koji su postigli aktuelni politički lideri u BiH.

Piše: Aleksandar Ostojić

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.