OVAKO SE NEKAD IŠLO NA MORE: Da li biste danas krenuli "fićom", pretrpani hranom, bez klime i rezervacije?

Kako se nekad putovalo na more – vjerovatno ste bar jednom pitali starije od sebe ili čuli priču o ovoj avanturi. A, bila je takva da se pamti i godinama kasnije, prepričava kao "najljepši period života" i potpuno drugačija od ljetovanja nalik današnjim.

Na put se uglavnom polazilo u ranim jutarnjim ili noćnim satima, kako bi se izbjegle vrućine, jer klime nisu postojale. Točkovi ulegli od prenatrpanih gepeka, u kojima su pažljivo bile upakovane stvari, peškiri, suncobrani i različitih namirnica. Na more stizalo predveče, niko nije razmišljao koliko će se zadržati u putu, zagledao da li ste ponijeli hranu (to se i podrazumijevalo) ili ima li smještaj kablovsku ili klimu (uglavnom nije imao).

"Bili smo pravi paradajz turisti + tatu jedne godine švercovali besplatno u smještaj", napisala je potpisnica ovih redova na Fejsbuk grupi Grčka uživo i pozvala članove da podijele svoje uspomene.

I zaista, to ljetovanje u Igalu 1991. godine, u porodičnom domu godinama se prepričava, jer je tata, kao radnik "Laste" imao priliku besplatno da doputuje, pa se u hodu došlo na "genijalnu" ideju da se preko terase apartmana koji su bili u prizemlju, prošvercuje i u smještaj, bez plaćanja. Misija je izvedena uspješno, dobijene trajne uspomene, ali tako nešto ne savjetujemo da se danas pokušava.

Vjerovatno ćete biti uhvaćeni jer su hoteli i private kuće često pokrivene kamerama, ali postoje i drugi načini na koje vlasnici vode računa o "slijepim putnicima".

Svog ljetovanja iz 1982. godine prisjetio se i jedan korisnik Fejsbuka, pa je rekao da su u Limenas, na Tasosu, tada stigli "škodom", bez otvaranja zadnjih prozora (prirodna klima), uspjeli da nađu smještaj bez Interneta i navigacije. Smještaj bez zasebnog kupatila i kuhinje, dakle, nešto što je danas teško zamislivo.

Zanimljivo je da postoji i nešto što se svih ovih godina nije promijenilo, a to su gužve na granici.

"Nema vozila, ali svako okreću naopačke. Ipak, prenijeli bundu i zlatan nakit", navodi se u objavi.

Sjećanje jednog Stefana seže daleko, ali i detaljno. On se sjeća drvenih gajbica, poređanih na galeriji juga, punih paradajza.

"Mi, djeca, naravno poležemo na zadnje sjedište (jelte, jer pojasevi ni napred nisu bili obavezni, nazad nisu ni postojali...), a klima? Pa, klima sjedište i otvoriš prozor. Al bilo lijepo...", napisao je i dodao da sada, kad su stigla njegova djeca, jedino ne nosi njihov paradajz već "jedva čeka da kupi pravi grčki koji pomiješaju sa masinama i fetom".

Zanimljivu uspomenu našli smo među ovim stranicama i od jedne Marije, koja se prisjetila kako je kao dijete na ljetovanje putovala sa porodicom, a u ovu avanturu su, porodično, krenuli "fićom". Na slici koju je objavila vidi se da to što je auto mali nije predstavljano problem pri pakovanju.

Kako su nekada izgledale plaže

"Potpuno drugačije nego danas", kazaće vam svaki lokalac. Barovi na plaži mogli su se vidjeti uz hotele, plaže koje su pripadale nekim kompleksima, a kupači ono što bi danas nazvali "paradajz turisti".

Najčešće su ležali na svojim dušecima ili peškirima, uz neizostavne ručne frižidere i hrana pripremljena za taj dan. U plićaku se često hladila lubenica ili koja flaša piva, a na plažama su se često rađala nova poznanstva i stvarala prijateljstva koja su nastavila da traju i nakon povratka kući.

Ako biste željeli da se javite kući, za to ste na raspolaganju imali govornice, uglavnom naređane uz šetališta, a umjesto poruka ili storija na mrežama, slale su se razglednice.

Danas je sve to (malo) drugačije. Da li je bolje ljetovati kao "paradajz turista" ili uplatiti pun pansion u nekom hotelu, ko koliko troši novca i na koji način, da li odmor provede na plažama ili u posjećuje barove, hranili se u restoranima ili kuva u smještaju...samo su neke od tema koje uoči svake sezone rasplamsaju rasprave među turistima.

Iako će se često čuti komentari kako su naši turisti prepoznatljivi po tome da donose hranu na plaže, u pokušaju da prođu što jeftinije, to ipak nije tačno. To čine i turisti iz Njemačke, Švedske, Italije, Španije, Gruzije…a ova odluka je sve samo ne odlika platežne moći.

Ukoliko se ove godine odlučite za Grčku i to onako kako se nekad ljetovalo, Mondo je već pisao o cijenama u marketima i restoranima odnosno barovima na plažama. Ako se odlučite za avanturu "kako se nekad ljetovalo", varijantu u kojoj ćete hranu kupovati na lokalnim pijacama ili marketima, cijene su šarenolike i za svačiji džep.