Prepješačio od Banjaluke do San Marina i prikupio skoro 19.000 KM za liječenje Sergeja Stupara

Ovu jedinstvenu rutu započeo je 27. avgusta u Banjaluci, a završio u San Marinu, piše Glas.

Putovanje života

Tokom ovog izuzetnog putovanja, Dositej je uspio prikupiti impresivnih 18.790 KM, čime je dokazao da snaga zajedništva isprepletena humanošću može postići nevjerovatne rezultate.

– Putovanje mog života bilo je puno izazova, ali i prelijepih trenutaka koje ću pamtiti zauvijek. Prva etapa kroz BiH bila je fizički najteža. Žuljevi, bol u tetivama i upala nogu postali su dio svakodnevice, ali sve je bilo lakše uz podršku prijatelja. Od sedam dana koje sam pješačio kroz Bosnu, pet sam proveo u društvu prijatelja. Njihovo prisustvo mi je davalo snagu da nastavim dalje, čak i kada je posljednja dva dana prehlada počela da me savladava – započeo je Dositej Petković za ALOonlajn.ba

Nakon što je stigao u Split, Dositej je trajektom prešao u Ankonu, odakle je nastavio pješačenje do San Marina. U Italiji je obišao pet gradova, a sve vrijeme nosio je sa sobom šator, podmetač, vreću za spavanje, kao i nekoliko osnovnih stvari.

Kako kaže naš sagovornik, ulazak u Hrvatsku bio je najizazovniji dio puta, a etapa kroz Italiju najlakša.

– Tog dana sam se prvo penjao devet kilometara uzbrdo na vrh Vaganj, a potom sam morao da se spustim trinaest kilometara do mjesta Sinj. Iako fizički iscrpljen, bio sam odlučan da nastavim, a dodatnu snagu mi je davao prijatelj koji mi se pridružio u Sinju i pratio me kroz ostatak Hrvatske. Nakon odmora od dva dana u Splitu, nastavili smo kroz Italiju – objasnio je Dositej.

Podrška porodice i prijatelja

Svakog dana, Dositej je stizao na odredište prije planiranog vremena, što mu je davalo poseban osjećaj postignuća i ispunjenosti. Svaki korak bio je lakši zahvaljujući nevjerovatnoj podršci porodice i prijatelja, koji su mu bili pravi vjetar u leđa. Njihove riječi ohrabrenja i bezuslovna podrška bili su neprocjenjivi, podstičući ga da nastavi dalje, čak i u najtežim trenucima.

Razgovarao je i sa Sergejevom majkom Svjetlanom Bednaš, koja je bila duboko dirnuta ovim nesebičnim činom. Svakog dana mu je pisala, izražavajući svoju beskrajnu zahvalnost i divljenje. U porukama je često ponavljala kako ne može da vjeruje šta je učinio za njenog sina.

– Ono što me najviše guralo naprijed bila je podrška koju sam dobijao od prijatelja i ljudi koji su me pratili putem poruka. Kada bi mi bilo najteže i kada bih pomislio da ne mogu dalje, te poruke su mi davale novu snagu – istakao je on.

Na dan kada je krenuo ka San Marinu, probudio se s osjećajem uzbuđenja i iščekivanja. Sve je išlo po planu dok ga pola puta nije uhvatilo nevrijeme.