Čelični kolos nad Savom u Rači - sjeverna kapija Semberije

 Čelični kolos na rijeci Savi u Rači još je saobraćajna žila kucavica između Republike Srpske i Srbije - preko ovog mosta granični prelaz je za pola godine prešlo skoro milion putnika.

U Graničnoj policiji Srni je rečeno da je za pola godine most prešlo 999.026 lica, 430.811 putničkih vozila, 82.396 teretnih, 11. 409 autobusa i 1.259 motocikla.

Osim ovog drumsko-željezničkog mosta iz 1934. godine, Srbija je izgradila novi drumski most čije se puštanje u saobraćaj očekuje uskoro, ali ostaće na Savi i stari most, jer se računa na rekonstrukciju željezničkog saobraćaja koji je na njemu zamro 2005. godine, otkada prugom Bijeljina-Šid ne prolaze vozovi.

I KRALJEVSKI I EVROPSKI MOST

Kako su se smjenjivale epohe tokom kojih rešetkasti most nad Savom spaja ravnu
Semberiju sa ravnim Sremom, kolos je mijenjao imena.

Uz prvobitni naziv "Most kraljice Marije", omiljene u srpskom narodu, dograđeni drumski dio mosta u Rači iz 2010. godine nosi naziv "Evropa" i za sad tako pripojeni dominiraju krajolikom kojim mirno otiče Sava.

Simbolika je mostova da spajaju, ali za srpski narod koji je u ovom dijelu razdvojen u dvije države kolos u Rači je i pomen na tragična vremena stradanja tokom raspada Jugoslavije, jedini put za napuštanje bosanskog ratnog vihora.

Nakon zločinačke hrvatske vojne akcije "Oluja", most na Rači bio je 1995. godine spas za stotine hiljada Srba protjeranih iz Krajine na putu spasa ka Srbiji.

"Ovaj most je nemili svedok užasa i patnje srpskog naroda. Spasavajući sebe i svoju decu od zločina i sigurne smrti, ovuda, kao žrtve etničkog čišćenja, prođoše stotine hiljada Srba Krajišnika u avgustu 1995. godine. Došavši u Srbiju našli su nadu, utočište i spas", natpis je na spomen-ploči koja je postavljena 2020. godine prilikom obilježavanja Dana sjećanja na sve stradale i prognane Srbe u hrvatskoj vojno-policijskoj akciji "Oluja".

"OD ISTORIJSKOG AVNOJA DO IZBJEGLIČKOG KONVOJA, PREKO SREMSKE RAČE"

Moćna čelična konstrukcija koja se dužinom od 380 metara nadvija nad rijekom Savom ušao je kroz pjesme i u popularnu kulturu.

Opjevan je u pjesmi rok grupe "Zabranjeno pušenje" riječima "Od istorijskog Avnoja do izbjegličkog konvoja, preko Sremske Rače" i u pjesmi Bore Drljače "Plači, mala, plači, ost'o sam na Rači".

Kako napreduje izgradnja auto-puta od Banjaluke do Beograda, ova sjeverna kapija Semberije, decenijama oličena u mostu na Rači, uskoro će biti širom otvorena sa čak dva mosta koja će spojiti dvije ravnice u kojima živi jedan narod, u Republici Srpskoj i Srbiji.

"Da ne bude deljenja, protivnosti ni rastanka", kako je o mostovima govorio Ivo Andrić.

MOST NA RAČI U LEGENDAMA

Kao i mostovi, umjetnost obezbjeđuje trajnost života, a urbana je legenda da je u rijeku Savu kod mosta na Rači, po njemačkoj okupaciji 1941. godine, bačen monumentalni spomenik Kralju Petru Prvom Karađorđeviću - Oslobodiocu koji je od 1937. godine bio simbol Bijeljine, postavljen ispred reprezentativne zgrade Vijećnice, današnje Gradske uprave, koja datira iz 1912. godine.

Istoričari bilježe da je simbolika kompozicije u kojoj srpski kralj ubija troglavu neman – oličenje njemačkog, austrijskog i turskog carstva – bila otvorena uvreda Rajhu i da je odgovoreno najgrubljim poniženjem Semberije, bronzani je konjanik uvezan konopima i najviđeniji Srbi natjerani su da obore spomenik.

Lik heroja koji je još za života postao legenda i obezbijedio neprolaznu slavu među Srbima zapadno od Drine, svojevrstan mitski simbol o novom spasitelju i oslobodiocu svekolikog srpstva, koji je u bronzi izradio renomirani vajar Rudolf Valdec iz Zagreba, netragom je nestao.

Oni koji u legende vjeruju tvrde da je bronzani ujedinitelj i dalje negdje oko mosta u Rači.

Replika ranije porušenog Valdecovog djela, spomenik Kralju Petru Prvom Karađorđeviću koji je izradio akademski vajar iz Bijeljine Zoran Jezdimirović, ponovo dominira Bijeljinom od 1993. godine do danas