Na drugom mjestu je Danska, Francuska je zauzela treće mjesto, a slijede je Portugal i Irska, navodi se u izvještaju UNICEF-a u kojem su upoređeni podaci iz 43 zemlje Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) i EU, prenosi Glas. TEKST SE NASTAVLJA NAKON VIDEO OGLASA

A kako to u praksi izgleda kada su u pitanju Holandija i odgajanje djece?

O tome je na svom blogu "Turning Duč" govorila Amanda van Muligen, koja se iz Velike Britanije u Holandiju preselila prije 25 godina.

Kako kaže, smatra se srećnicom što odgaja djecu u Holandiji.

Djeca u Holandiji uglavnom postižu dobre rezultate u istraživanjima o sreći, a ovo UNICEF-ovo istraživanje je samo još jedan dokaz.

"Nije slučajno što Holanđani blistaju u izvještajima poput ovog Ujedinjenih nacija. Iz onoga što vidim oko sebe, Nizozemci svjesno rade na tome da odgajaju srećnu, zdravu i samostalnu djecu i ja se zaista smatram srećnom što odgajam troje djece ovdje", rekla je ona i navela razloge za to.

U školama u Holandiji dopuštaju djeci da budu djeca

Djeci u Nizozemskoj dopušta se da se fokusiraju na ono što najbolje rade - igraju se. Daje im se obilje vremena za tu važnu aktivnost - igru.

"Iako većina holandske djece počinje sa školom sa četiri godine (zakonski je obavezna tek od pete), igra ostaje glavna tema nadalje. Uče kroz igru (spelenderwijs leren), a tek u trećem razredu (kada imaju šest ili sedam godina) od njih se očekuje da formalno počnu da čitaju i pišu", navodi Amanda.

Temelji se postavljaju u ranijim razredima, ali bez velikih očekivanja. Do trenutka kada dođu u treći razred, većina djece je već kroz igru savladala osnove čitanja i pisanja - bez pritiska.

"Moje iskustvo je da se u prvom i drugom razredu naše male nizozemske škole fokus stavlja na to da djeca nauče da rade samostalno, da razviju društvenu svijest, da nauče da sarađuju u grupi i brinu jedni o drugima. Uče da postoje pravila i granice i van kuće - ali na bezbjedan, razigran način, pun poštovanja", ističe Amanda.

Njen četvorogodišnjak ima dnevne i nedjeljne zadatke, poput slikanja jesenjeg drveta prstima ili pravljenja kućice od kockica.

"Ponosno mi govori koliko je naporno radio i da je završio sve zadatke - a zapravo je proveo nedjelju dana igrajući se, stvarajući… i učeći", kaže ona i dodaje da budućnost djece nije određena sa četiri godine.

Amanda pojašnjava da će njena djeca zaista početi da dobijaju domaće zadatke tek kada pređu u srednju školu.

"Da, najstariji sin ponekad treba da vježba tablicu množenja kod kuće, ali sati i sati matematike i jezika poslije škole? Ne, apsolutno ne", kaže ona.

To znači da njena deca imaju vremena da rade ono što najbolje rade - igraju se. Što nas vodi do sljedećeg razloga, prenosi zadovoljna.rs.

Kultura boravka napolju

Nizozemci su narod koji voli da bude na otvorenom, a tako je i sa njihovom djecom. Ako ne voze bicikl, onda su na trotinetima, skejtovima ili rolerima. Zimi idu na sanjkanje ili klizanje.

"Djecu podstiču da se igraju na ulicama u stambenim naseljima (gdje su saobraćajni znakovi prilagođeni djeci i gdje je brzina kretanja vozila znatno ograničena). Moja djeca obožavaju da budu napolju, aktivna, bez obzira na vremenske uslove. To me podsjeća na moje djetinjstvo u Britaniji 1980-ih, kada smo se zabavljali na ulici koristeći samo maštu, možda loptu i bicikl", kaže Amanda.

Društvo prilagođeno djeci

Amanda ističe da u njenom komšiluku ne moraju daleko da idu da bi naišli na još jedno dječje igralište ili park.

"Sva su mala, ali raznolika i brojna. Kad bismo htjeli, mogli bismo svaki dan posjetiti drugo igralište - pješke. Isto tako, mnogi restorani su prilagođeni djeci, a broj zabavnih parkova, zooloških vrtova i dječjih atrakcija širom Nizozemske je zadivljujući za ovako malu zemlju. Ima više nego dovoljno zabave za djecu svih uzrasta", kaže Amanda.

Osjećaj zajedništva

Kao i igrališta, i osnovne škole u Nizozemskoj su male i brojne. To znači da djeca uglavnom pohađaju škole koje su blizu kuće. Školske zone su male (iako nisu strogo određene - možete upisati dijete u školu dalje od kuće ako želite, osim možda u nekim većim gradovima).

"Zbog toga djeca do škole idu pješke ili biciklom. Kada porastu, to im daje osjećaj nezavisnosti - osjećaj koji se gubi ako ih roditelji svaki dan voze u velikim automobililma, kao što je često slučaj u Engleskoj", dodaje Amanda.

Kako kaže, sviđa joj se što Nizozemci njeguju taj lokalni duh komšiluka.

"Moja djeca idu u školu sa djecom koja žive u komšiluku. Poslije škole zajedno se igraju u lokalnim parkovima. To stvara osjećaj zajedništva. Zajedno rade, zajedno se igraju", kaže Amanda.

Pomoć države počinje od rođenja djeteta

Porodica je važna i to se vidi i u državnoj politici. Postoje razne državne pomoći za porodice sa djecom - subvencije za brigu o djeci, kao i dječji dodatak. 

Državno obrazovanje je besplatno. Nizozemski sistem brige o mladima je raznovrstan i u većini slučajeva besplatan, kaže ona.

"Sve počinje od rođenja uz pomoć 'kraamzorg' (postporođajna kućna njega), a nastavlja se kroz posjete 'consultatiebureau' (savjetovalištu za roditelje i djecu), što je jedinstvena usluga. Sistem nije savršen, ali kada god mi je trebala pomoć kao roditelju, dobila sam podršku. Iako sam strankinja sa malom porodičnom mrežom podrške, imam na koga da se oslonim - zahvaljujući nizozemskom sistemu brige o djeci. To bi mogao da bude i životni moto Nizozemaca kada je riječ o roditeljstvu", navodi Amanda.

Ravnoteža između posla i privatnog života

I posljednje, ali nikako najmanje važno - ogromna pažnja posvećuje se balansu između posla i porodičnog života. Porodica je centralna vrijednost u nizozemskom društvu.

"Veliki broj zaposlenih radi skraćeno, posebno žene, kako bi bile tu za svoju djecu i radile u skladu sa školskim vremenom. Bilo da vam se to sviđa ili ne, takva je realnost. Meni se sviđa", ističe Amanda.

Roditelji, u kakvoj god se situaciji nalazili, treba da pronađu ravnotežu između posla i porodice koja njima odgovara. Nizozemska kultura i društvo pružaju im tu mogućnost. Djeca tako imaju roditelje koji uglavnom imaju vremena da budu prisutni i uključeni u njihov život.

Na kraju - sve je u stavu roditelja

"Roditelji u Holandiji ne pritišću djecu da prerano odrastu. Umjesto toga, dozvoljavaju im da budu djeca što duže mogu i da ne brinu o budućnosti dok su mali. Nedavno sam čitala članke o američkim roditeljima koji guraju djecu da budu uspješna na mnogo polja - i u školi i van nje. Njihov raspored aktivnosti poslije škole bi šokirao djecu u Nizozemskoj", kaže Amanda.

Istina je da Nizozemce prati glas da su liberalni, možda i previše za neke kulture, ali Amanda vidi otvorenost i promišljen pristup roditeljstvu koji funkcioniše, koji stvara samostalnu djecu koja se osjećaju saslušano i vrednovano. Djecu koja rado kažu istraživačima da su srećna.

"Zato ja planiram da i dalje posmatram nizozemske roditelje oko sebe i da trojici mojih sinova serviram dobru dozu nizozemskog roditeljstva. Nadam se da će, kada ih jednog dana UN istraživač pita o sreći, dati jednako pozitivne odgovore kao djeca prije njih", zaključuje Amanda.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.