Nakon liturgije u Manastiru u Mrkonjićima, rodnom mjestu Svetog Vasilija, na njegov dan, 12. maja je mitropolit Dimitrije najavio njenu kanonizaciju. TEKST SE NASTAVLJA NAKON VIDEO OGLASA

Mitropolit Dimitrije je tada istakao značaj majke Svetog Vasilija, govoreći nakon liturgije u Mrkonjićima gdje se na njegov praznik slilo na hiljade vjernika, ne samo iz Hercegovine, već iz svih krajeva Republike Srpske i regiona.

Njegovo preosveštenstvo vladika zapadnoamerički Maksim, koji je služio Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog u Mrkonjićima, uz sasluženje mitropolita Dimitrija, istakao je da je svetitelj upravo ovdje od svojih roditelja primio vjeru koju je prenosio, usađivao i njome nadahnjivao mnoštvo naroda, kako za njegovog zemnog života, tako i danas.

„Njegovom svetom i časnom grobu i moštima pristupaju ljudi bez obzira na njihove razlike, bez obzira kojem narodu pripadaju i da li veruju u hrišćanskog Boga. Moć Svetog Vasilija, kao svetitelja ih privlači“, naglasio je vladika Maksim.

U crkvenom kalendaru će 13. maj biti upisan kao dan Svete Ane.
Nadomak Trebinja, u Mrkonjićima, prije dvije godine pronađene mošti Svete Ane, majke Svetog Vasilija.

Pravoslavni vjernici primili su blagodat obretenjem zemnih ostataka Svetiteljeve majke Ane – Anastasije, samo par dana prije proslavljanja praznika Svetog Vasilija.

I pored činjenice da se malo zna o detaljima iz života Ane Jovanović, njena ličnost nije zaboravljena u knjizi vječnoga života. Naročito jer se radi o pobožnoj majci koja je rodila, odgajila i na službu Bogu predala, svog sina jedinca, malenog po uzrastu, ali velikog po mudrosti i spremnosti na svecijelo služenje Bogu. Ana Jovanović je sebe upisala ne samo u vječnu knjigu, već u knjigu svih srdaca koja neprestano uznose molitve svetom Vasiliju Ostroškom, moleći njegovo posredništvo i zastupništvo pred Gospodom.

Svjetlost predivne i blagoslovene radosti ogrijala je Anu na dan kada je rodila svoga sina, 28. decembra 1610. godine u Mrkonjićima u Popovom Polju. Bila je to pobožna, tiha, molitvena, i trudoljubiva majka hrišćanka, majka koja se vascijelim svojim bićem trudila da čestiti dom Jovanovića ne poklekne pred brojnim iskušenjima (ponajviše pod iskušenjem siromaštva), već da sva iskušenja pobjeđuju čestitošću, trudom i pobožnim životom, čineći tako da njihov dom postane Crkva u malom.

Prvu školu pobožnosti maleni Stojan naučio je upravo u toplom i ljubavlju ispunjenom okrilju svoje majke, koja ga je naučila molitvenom pravilu i osnovnim hrišćanskim vrlinama. Njena majčinska ljubav i usrdna molitva za svoje čedo bila je toliko jaka da je Stojan već u dječjem uzrastu bio primjer čestitosti i pobožnosti, ne samo i njihovom skromnom domu, već i cijelom popovopoljskom kraju.

I pored ovog preteškog životnog krsta, Ana je Bogu blagodarila na svakom novom danu, uznosila je ona blagodarnost Bogu jer je imala u umu i u srcu reči apostola Pavla koji veli: Sve mogu u Hristu Isusu koji mi moć daje! Ove riječi Ana je provodila u svom životu, jer nije bilo životne prepreke i teškoće koju ona nije prevazilazila, upravo polažući nadu na Gospoda, prenosi SeeSrpska.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.