Praseći bataljoni protiv jagnjećih brigada: Za vruće mušterije ni paprene cijene pečenja na +40 nisu problem
Da se za vrijeme zimskih slava i praznika pojedu stotine tona pečenja, poznata je stvar, ali ni u ovim vrelim danima ljubitelji masnog zalogaja ne odustaju od jagnjetine i prasetine.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Da je tako, pokazuju i redovi u jednoj pečenjari u Banjaluci, koja svakog dana oko podneva nudi vruću prasetinu po cijeni od “prihvatljivih” 30 KM po kilogramu.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Najveće gužve su, očekivano, u dane vikenda.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
– Otkud pomama za vrućim pečenjem na plus 40 stepeni? Pa, ljudima se ne kuva na ovoj vrelini, a kad se uzme u obzir koliko koštaju druga gotova jela, pečenje i nije skupo – kažu u ovoj pečenjari.
Među vrućim mušterijama je, pogotovo subotom i nedjeljom, dosta mladih. Uveče se “zalomi”, onda se spava do podneva i nakon toga – prasetina za doručak.
E sad, što baš prasetina, a ne, recimo, jagnjetina? Jagnjeće brigade su, odvajkada, dio tradicije, ali ni praseći bataljoni se ne daju.
Prasetina je duplo jeftinija od jagnjetine. Kilogram jagnjećeg pečenja košta od 55 do čak 75 KM, dok se hladna prasetina, pogotovo u tržnim centrima, može naći i za 20 KM.
I to nije sve. Iako Šojić u kultnoj “Tesnoj koži” mudro kaže da “prasići nisu nešto naročito kad se ohlade“, sa jagnjetinom je stvar mnogo komplikovanija. Pečena prasetina, i kad je hladna, pa čak i kad se izvadi iz zamrzivača “može proći”, dok se za jagnjetinu to ne može reći.
Ipak, lubitelji jagnjetine će reći: jagnje je ipak jagnje!
U našoj mini anketi smo čitaocima Srpskainfo postavili “ključno pitanje”: jagnjetina ili prasetina? Evo nekih zanimljivih odgovora.
– Jagnjetina je gvožđe koje su kuje dok je vruće, prasetina može i hladana, a i jeftinija je – kaže jedan naš sagovornik.
– Jagnje je jagnje, ali dvaput je dvaput – odgovara drugi, aludirajući na cijne.
– Jagnjetina je za restoran, prasetina za ponijeti – kaže treći.
– Normalno je da je jagnjetina skuplja. Prvo, teže je odgojiti jagnje i, drugo, jagnjeće pečenje je definitovno ukusnije. Dakle prasetina je za slave i druga velika okupljanja, jagnjetina za ćeif – dodje jedan vrsni poznavalac materije.
Ipak, ova bitka između ljubitelja prasećeg i jagnjećeg pečenja je karakteristična, uglavnom, za Banjaluku i okolinu, odnosno za Krajinu. U Hercegovini dileme nema – svi jedu jagnjetinu.
– Kod nas u Hercegovini ne možete naći praseće pečenje u restoranima i pečenjarama – samo jagnjetina. I na slavama se služi isključivo jagnjetina. Takva je tradicija ovdje, mada se i tradicija polako mijenja, pa se na slavama sve češće služi i prasetina, koja je jeftinija. Ipak i to treba uzeti s rezervom, jer su živi prasići u Hercegovini znatno skuplji nego u Krajini ili Semberiji – kaže Miljan Kovač, novinar iz Zovog dola kod Nevesinja.
Miljan je godinama živio u Banjaluci i Gradiški, pa priznaje da se ponekad poželi prasećeg pečenja.
– Kad se to desi ili odem u Banjaluku, na prasetinu, ili se “utješim” vrućom hercegovačkom jagnjetinom – kaže u šali Miljan.
