Podaci umirujući ali ljudi umiru

Nato snage su koristile osiromašeni uranijum za napade na Republiku Srpsku 1995. godine, a posljedice su velike - na pojedinim lokacijama u opštini Hadžići i proteklih godina izmjeren je povišen stepen kontaminacije.

Nema tačnih podataka o broju umrlih i oboljelih od uticaja radioaktivnog i toksičnog osiromašenog uranijuma, koji su snage NATO-a koristile u bombardovanju položaja Vojske Republike Srpske 1995. godine - ističe novinar i publicista Nedeljko Zelenović.

Zelenović, koji je nakon rata izbjegao iz Hadžića, gdje je Tehničko-remontni zavod bio meta bombi NATO-a, ukazao je na činjenicu da institucije u BiH nevoljko govore o problemu osiromašenog uranijuma i njegovog štetnog dejstva na stanovništvo.

On je napomenuo da je stopa smrtnosti Hadžićana bila četiri puta veća nego stopa smrtnosti kod stanovnika Bratunca, gdje su izbjegli ljudi iz Hadžića.

Zelenović je podsjetio da su odmah nakon bombardovanja 1995. godine u Hadžiće stigli stručnjaci iz Vinče koji su obavili mjerenja, ali nikad nisu objavili podatke, jer tadašnja vlast u Srbiji to nije dozvoljavala.

"Od institucija BiH tim pitanjem se 2005. godine bavila Komisija Parlamentarne skupštine BiH za istraživanje posljedica radijacije osiromašenog uranijuma, kojom je tada predsjedavala Jelina Đurković, a Komisija je utvrdila da je na BiH tokom NATO bombarodavanja palo oko 3,5 tona bombi i zrna sa osiromašenim uranijumom, ali se na tome stalo" - ističe Zelenović.

Prema izvještaju UN Programa za zaštitu životne sredine pod nazivom "Osiromašeni uranijum u BiH - postkonfliktna procjena žitotne sredine" iz 2003. godine, utvrđena je prisutnost municije sa osiromašenim uranijumom na tri lokacije: Tehničko-remontni zavod u Hadžićima, kasarna "Žunovnica" i Skladište artiljerijskog oružja na Han Pijesku.

U tom izvještaju se navodi da je sedam godina nakon bombardovanja korodiralo - nestalo oko 25 odsto penetratora, koji su prodrli u zemlju.

Analiza kaže da se za 25 do 35 godina očekuje da svi metalni penetratori od osiromašenog uranijima kompletno iskorodiraju i nestanu, te da je rizik od kontaminacije tla veoma niska.

U izvještaju se, međutim, ukazuje da postoje mnoge nesigurnosti kada je riječ o mogućnosti da uranijum dospije u vodu za piće, pa bi zbog toga u budućnosti, u blizini pogođenih lokacija, trebalo vršiti analizu vode.

Mada je gađana srpska terotrija, uranijum je zahvatio i dijelove Federacije BiH. Ispitivanja radioaktivnosti na području Hadžića provođena su u više navrata, izjavio je svojevremeno Srni direktor Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH Željko Ler.

On podsjeća da su tokom 2003. godine, prema Planu aktivnosti Federalne uprave civilne zaštite, obavljena mjerenja na 37 lokaliteta.

"Rezultati terenskog i laboratorijskog rada potvrdili su postojanje kontaminacije na dvije lokacije - Tehničko-remontni zavod /TRZ/ u Hadžićima i kasarna `Žunovnica` na području Federacije BiH", precizirao je Ler.

On napominje da je tokom 2004. godine urađena kontrola vode i tla na prisustvo osiromašenog urana. "Izmjerene vrijednosti koncentracije urana u vodi bile su niže od granične vrijednosti - potvrdila je Svjetska zdravstvena organizacija", navodi Ler.

Mjerenjem u zemlji utvrđeno je prisustvo radioaktivne kontaminacije osiromašenim uranom u tačkama kontaminacije oko zastalih fragmenata municije, poslije čega su preduzete zaštitne mjere, poput uklanjanja ili betoniranja.

"Ispitivanja radioaktivnosti životne sredine na području Hadžića ponovljena su 2007, 2008. i 2009. godine. Radioaktivnost u ispitivanim uzorcima ne upućuje na prisustvo radioaktivne kontaminacije, a vrijednosti su na nivou vrijednosti u drugim dijelovima Federacije BiH", kaže Ler.

On podjseća da su, osim navedenih, u okviru IPA programa /2009/ projekta "Jačanja tehničkih kapaciteta monitoringa radionukleida u životnoj sredini BiH", predviđena specifična ispitivanja u rejonu Hadžića i Han Pijeska u okviru opšteg državnog monitoringa radioaktivnosti.

"Očekuje se da Regulatorna agencija BiH za radijacionu i nuklearnu bezbjednost definiše zahtjeve za ispitivanje radioaktivnosti u budućem Pravilniku o monitoringu radioaktivnosti u životnoj sredini", napominje Ler.

Prema izvještaju UN Programa za zaštitu životne sredine "Osiromašeni uranijum u BiH - postkonflikna procjena životne sredine" iz 2003. godine utvrđena je prisutnost municije sa osiromašenim uranom na tri lokacije: Tehničko-remontni zavod u Hadžićima, kasarna "Žunovnica" i Skladište artiljerijskog oružja u Han Pijesku.