Ukinuti granicu za naknade: Invaliditet ne gasi 30 svjećica na torti
Uslovi pod kojima roditelji-njegovatelji u Republici Srpskoj ostvaruju naknadu su nepravedni i neodrživi, a najviše ih pogađa ograničenje prava do 30. godine života djeteta, iako invaliditet ne prestaje, zbog čega traže hitno i sistemsko rješenje.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Prema Zakonu o dječijoj zaštiti, roditelj-njegovatelj ima pravo na mjesečnu naknadu u iznosu od 651 KM, ali samo do 30. godine života djeteta sa stoprocentnim invaliditetom, iako njihova zavisnost od tuđe njege i pomoći ostaje i nakon tog doba.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Na to ukazuje i banjalučko Udruženje za pomoć licima sa autizmom "Djeca svjetlosti" koje vodi borbu za unapređenje položaja djece sa smetnjama u razvoju i njihovih roditelja.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
- Glavni cilj je ukidanje starosne granice, jer se nakon 30. godine života kod osoba sa invaliditetom ništa ne mijenja, invaliditet i dalje ostaje - kazala je za "Glas Srpske" pravni savjetnik u Udruženju Danijela Višnjić pojašnjavajući da je diskriminacija očigledna jer se stanje djeteta sa godinama ne popravlja, već naprotiv pogoršava.
Dodala je da su Ustavnom sudu Srpske podnijeli zahtjev da starosnu granicu proglasi neustavnom, ali da odgovor još nije stigao.
U međuvremenu udruženje pruža i pravnu pomoć roditeljima koji pokušavaju da ostvare svoja prava, a pored pitanja starosne granice, problem nastaje i kada dijete sa invaliditetom pohađa školu.
- Kroz rad i praksu ustanovili smo da je ovaj problem značajno složeniji. Ne samo da roditelji čija djeca navrše 30 godina života imaju problem, već i oni čija se školuju pa roditelji gube pravo da budu roditelj-njegovatelj - istakla je Višnjićeva.
Osnovno pravo, kako je pojasnila, je pravo na školovanje, i nigdje u zakonu koji reguliše prava roditelja-njegovatelja nije propisano da dijete ne može ići u školu.
- Navedeno je da ne može biti riječ o djetetu koje se školuje da bi se radno osposobilo, a ovdje nemamo taj slučaj, jer je riječ o djetetu koje je invalid, a u školu idu zbog same obaveze, ali i inkluzije. To je jedina mogućnost da dijete izađe na nekoliko sati iz svoja četiri zida - pojasnila je Višnjićeva i istakla da su roditelji i tada uz njih, kao asistent u nastavi ili kao pomoć pri osnovnim potrebama.
Da ovaj teret nije samo finansijski, već i psihološki, potvrđuje i psiholog i stručni saradnik u udruženju Olivera Davidović Knežić.
- Roditelji su iscrpljeni samom dijagnozom djeteta. Sistem ih dodatno opterećuje, jer pored svakodnevne borbe oni moraju da vode i bitku za izmjene zakona. Nedostatak podrške dovodi do osjećaja izolacije i nemoći - navela je ona za "Glas Srpske".
Prema njenim riječima, udruženje pruža podršku roditeljima i njihov je glas razuma.
- Kada je, prije dvije godine, stupilo na snagu ovo zakonsko rješenje roditelji-njegovatelji su doživjeli šok. Djeca sa poteškoćama u razvoju su djeca čitav život i ne može se staviti starosna granica. Što su stariji, njihove potrebe su veće. Potrebno je više od 651 KM mjesečno - kazala je Davidović Knežić dodavši da se roditelji svakodnevno susreću sa brojnim preprekama, poput toga da svake godine moraju da dokazuju invaliditet djeteta, što je veoma iscrpljujuća procedura.
Ovih problema svjesni su i nadležni u Srpskoj, a predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić je istakao da problem roditelja-njegovatelja mora hitno biti riješen.
- Uslovi pod kojima danas ostvaruju pravo na naknadu su skandalozni. Detaljno sam upoznat sa ovim problemom i u narednim danima javnost će biti upoznata sa konkretnim rješenjem - poručio je početkom sedmice Minić.
Predah
Predsjednica Udruženja "Djeca svjetlosti" Mirjana Kojić kazala je da se od 2008. godine bore za poboljšanje položaja djece sa autizmom i njihovih roditelja.
- U posljednje vrijeme dva goruća problema su smještaj djece i status roditelja-njegovatelja. Sa gradom Banjaluka pokrenuli smo izgradnju kuće "Predah", ali pitanje naknada i starosne granice ostaje ono što najviše muči naše porodice - poručila je Kojićeva.
