Potisnuti bijes ostaje u tijelu kao „nevidljivi otrov“

Stručnjaci upozoravaju da potiskivanje bijesa vodi ka brojnim psihosomatskim problemima. Čovjek koji „guta ljutnju“ često se suočava sa glavoboljama, stomačnim tegobama, visokim pritiskom i hroničnim umorom. Organizam je poput zatvorene posude pod pritiskom – ako se ventil ne otvori, neizbežno dolazi do „eksplozije“, bilo u vidu bolesti ili naglog izliva nekontrolisanog bijesa.

Istraživanja pokazuju da ljudi koji potiskuju bijes imaju veću sklonost ka srčanim i vaskularnim bolestima. Stalni osjećaj unutrašnje napetosti podiže nivo kortizola, hormona stresa, što vremenom oštećuje imunitet i povećava rizik od hroničnih oboljenja.

Ćutanje umjesto suočavanja često dovodi do anksioznosti i depresije. Čovek koji nije u stanju da izrazi svoju ljutnju počinje da osjeća bespomoćnost i gubi samopouzdanje. Ljutnja se tada okreće ka unutra, pretvarajući se u samokritiku, osjećaj krivice ili auto-destruktivne obrasce ponašanja.

Psihoterapeuti upozoravaju da je naročito opasna situacija kada ljudi potiskuju bijes u bliskim odnosima – sa partnerom, decom ili roditeljima. Taj „tihi otrov“ vremenom narušava odnose, jer nezadovoljstvo ne nestaje, već se javlja u obliku pasivne agresije, distance i gubitka bliskosti.

Kako zdravo izraziti ljutnju
Zdrava ljutnja nije razarajuća – ona je signal da je potrebno postaviti granice. Umjesto da vičemo ili da ćutimo, možemo naučiti da ljutnju izrazimo na konstruktivan način.

    •    Razgovorom – jasno i mirno reći šta nam smeta.

    •    Kroz fizičku aktivnost – trčanje, plivanje ili čak udaranje u džak za boks pomaže da se oslobodi nagomilana energija.

    •    Tehnike smirivanja – duboko disanje, meditacija i pisana evidencija emocija (vođenje dnevnika) dokazano snižavaju nivo stresa.

Važno je shvatiti da ljutnja sama po sebi nije loša i da je prirodna reakcija. Ono što određuje njen uticaj na naš život jeste način na koji je izražavamo.