Iako je po zvanju profesor fizičkog vaspitanja i poljoprivreda mu nije primarno zanimanje, rado se posvetio uzgoju ovaca. Ovaj hobi prerastao je u ljubav koja traje već treću godinu. TEKST SE NASTAVLJA NAKON VIDEO OGLASA

– Il d frans nije zahtjevna, može da bude u zatvorenom prostoru, ali i na otvorenim pašnjacima. To je mesnata rasa, zato smo se odlučili za njen uzgoj. Mi smo na selu, pa da ne kupujemo, imamo za svoje potrebe i za prodaju. Postoje farme koje se bave samo rasplodnim materijalom i to je mnogo teže raditi. Krenuli smo od tri ovce i jednog ovnića, sada imam oko jedanaest ženki, tri ovna i jednog velikog rasplodnog ovna. To nam je primarno iz ljubavi uglavnom, a i djeca su zavoljela – priča Branislav za portal InfoBijeljina.

Ovce ove rase brižne su majke i mliječne, a jagnjad snažna pa je porođajna smrtnost svedena na minimum.

– One se i same jagnje i tu nema puno posla. Što se tiče ishrane sve jedu, od slame, sijena, silaža, kukuruz, ječam pšenica, pelet na biljnoj bazi dajemo janjcima kad su mali. Od sedmog dana oni krenu da jedu kabastu hranu. Ženke u prvom jagnjenju imaju jedno jagnje svako sljedeće po dva, a nije rijetko da imaju i tri – pojašnjava ovaj vrijedni domaćin, naglašavajući da se uloženo isplatilo jer su proširili stado.

Zarada im nije bila primarni cilj, počeli su iz ljubavi, međutim, kupca nije teško naći. Čim objave prodaju preko društvenih mreža odmah stižu zainteresovani stočari koji kada pogledaju ovce i ne pitaju za cijenu. Branislav nije imao iskustva, ni predznanje o uzgoju ovaca. Mnogo je čitao, istraživao putem interneta, a najviše učio kroz praksu.

– Ženkama se kupiraju repovi kad su sasvim male od prvog, drugog dana starosti, zato što su široki repovi i otežavaju parenje, a mužjacima ne. Mada izvorna rasa po njihovoj enciklopediji kaže da bi i njima trebalo. Ono što je zanimljivo nemaju rogove ni mužjaci ni ženke, šukati su. Na većinu bolesti su otporne. U zatvorenom prostoru jednom godišnje se vakcinišu, a ko ima veće stado na ispaši njih treba dva puta vakcinisati – objašnjava Branislav.

Zbog otpornosti stada na bolesti uz ovce su svakodnevno i koze jer kozija mokraća, prema Branislavovim riječima, ima antibiotike i štiti papke ovaca jer u vlažnim prostorima ovce često obolijevaju od bolesti papaka.

– Vlaga im najviše smeta, u proljeće i jesen najčešće dobijaju upala pluća koja se lako liječi ako je otkrivena na vrijeme. Imali smo jedno uginuće prilikom jagnjenja. Jaganjci su ostali othranili smo ih na cuclu. Kukuruz, pšenicu, ječam i djetelinu obezbjeđujemo sa svog imanja. Cijena je oko 10 maraka po kilogramu žive vage, a oni koji se bave proizvodnjom rasplodnog materijala zarađuju mnogo više. Neki sajamski primjerci koje sam imao priliku vidjeti koštali su hiljadu evra i više – kaže Branislav za InfoBijeljinu.

Planira da proširi stado – konačan cilj mu je 30 ovaca radi ostvarivanja podsticaja koji su do 25 maraka po grlu. Za veće stado nema uslova. Jagnjad imaju izvrsne sposobnosti prirasta i sa dobrom ishranom u dobi od 42 dana postižu težinu od 19 do 22 kilograma, a sa 100 dana od 34 do 41 kilogram žive vage.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.