Bolivija: Okrivena lokacija sa više od 16.000 tragova dinosaurusa

Tragovi su napravljeni prije oko 70 miliona godina, u periodu kasne krede, a napravili su ih teropodi – dvonožni dinosaurusi sa tri prsta – dok su na ovoj drevnoj plaži prisutni i tragovi ptica.

Više od 16.600 otisaka stopala i tragova plivanja prekriva drevnu stazu, a svi idu u istom pravcu.

Tragovi plivanja nastaju kad plutajuće ili plivajuće životinje nakratko dodirnu dno, često tako da samo nožni prsti ostvaruju kontakt. Istraživači sugerišu da su tragovi nastali paralelno sa drevnom obalskom linijom, pa su očuvane lijepe talasaste crte.

Moderne studije o životinjama na afričkim pojilištima i obodima jezera sugerišu da se biljojedi uglavnom kreću u pravom uglu u odnosu na obalu, brzo prelazeći otvorena područja blizu jezera.

Nasuprot tome, mesožderi imaju tendenciju da se kreću paralelno sa obalom, jer im to pruža najbolju priliku da presretnu plijen.

Ne postoje čvrsta pravila, već samo opšti principi, koji u ovom slučaju mogu, ali ne moraju važiti.

Ipak, vjerovatno je da su bar neke od tragova napravili mesožderski dinosaurusi.

Teška identifikacija

Studija dokumentuje 1.321 putanju i 289 izolovanih tragova – ukupno 16.600 tragova teropoda.

Takođe je zabilježeno 280 "plivačkih" staza (1.378 tragova plivanja) i više tragova repa, dok lokalno pored tragova teropoda postoje i tragovi ptica.

Ovi tragovi često mogu ličiti na ogrebotine i razlikuju se od tragova koje ista životinja može ostaviti na kopnu.

Oni pričaju priču o ponašanju bogatu detaljima.

Lokacija sadrži najmanje desetak posebnih morfologija (oblika ili formi) tragova, što ukazuje na više vrsta životinja, ali studija ne iznosi tačan broj.

Identifikacija vrsta koje su ostavile tragove je teška iz dva razloga. Prvo, jedna ista životinja može ostavljati otiske različitih oblika zavisno od kretanja stopala i čvrstine podloge. Drugo, fosilne kosti nisu uvijek pronađene na mjestima sa otiscima, pošto se uslovi potrebni za očuvanje kostiju često razlikuju od onih koji su potrebni za očuvanje tragova stopala.

Zbog toga je teže identifikovati određene grupe ili vrste dinosaurusa. Istraživači to prevazilaze definišući "morfotipove", odnosno ponavljajuće tragove različitih tipova ili oblika.

Kad se posmatra ovakva lokacija sa tragovima, broj tragova – a ovdje ih ima mnogo – ne mora nužno odgovarati broju životinja. Jedna životinja koja se kreće napred-nazad može napraviti mnogo tragova. Isto tako, mnogo životinja koje jednom pređu površinu mogu ostaviti isti broj tragova.

Otkriće je značajno jer prikazuje spektar ponašanja različitih vrsta. To istraživačima daje uvid u drevna ponašanja, poput toga da li su se dinosaurusi kretali u grupama i, potencijalno, kako su dolazili do hrane i kretali se po obali.

Naprimjer, postoje dokazi da su se pojedini dinosaurusi kretali u istom pravcu, što može biti posljedica kretanja u društvenim grupama, u cilju lova ili migracije. Međutim, ovaj fenomen može nastati i zbog drugih faktora, kao što su geografske barijere.

Važno je to što proučavanje otisaka stopala omogućava istraživačima da dokumentuju vrste koje su se javljale istovremeno na datom terenu tokom kratkog vremenskog intervala kad su tragovi nastajali. Zbog toga ova lokacija predstavlja arhivu drevnog ekosistema, a ne samo jedne vrste. Dalja analiza može dati fascinantne uvide u svakodnevne živote stvorenja koja su prolazila ovom obalom, prenosi Telegraf.rs.

Najduža preistorijska staza koju su napravili ljudi, u Nacionalnom parku Vajt Sends u Nju Meksiku, pomogla je da shvatimo da jedan kreator tragova tokom jednog putovanja može ostaviti različite tipove tragova, u zavisnosti od toga šta je radio. Moguće su paralele sa tragovima dinosaurusa u Boliviji