Time su izazvale snažne reakcije javnosti i otvorile pitanje načina na koji se u praksi primjenjuje nova, stroža migraciona politika te zemlje, prenose Nezavisne.

Raif je rođen 2021. godine u Švedskoj, ali po rođenju nije stekao švedsko državljanstvo, jer ga u tom trenutku nisu imali ni njegov otac Haris Terzić, državljanin Bosne i Hercegovine, ni majka Nicole Eriksson, koja u Švedskoj ima stalni boravak. Inače je u Švedsku stigla kao tinejdžerka iz Njemačke, a porijeklom je s Kosova.

Nekoliko mjeseci kasnije, Haris Terzić dobio je švedsko državljanstvo, dok je majčin status ostao nepromijenjen, ali to nije bilo dovoljno da se automatski promijeni i Raifov pravni položaj.

Odbijeni zahtjevi i konačna odluka

Roditelji su u narednim godinama dvaput podnijeli zahtjev za dobijanje švedskog državljanstva za svog sina, ali su oba puta odbijeni. Odbijen je i zahtjev za trajni boravak. Prema odluci Migracione uprave, Raif je prvo morao dobiti državljanstvo Bosne i Hercegovine, na osnovu državljanstva oca u trenutku njegovog rođenja, a tek potom bi mogao ponovo aplicirati za boravak ili državljanstvo u Švedskoj.

Kako je za Index izjavio otac dječaka, Haris Terzić, u novembru prošle godine pozvan je na sastanak u Migracionu upravu, gdje mu je saopšteno da je odluka o deportaciji njegovog sina konačna. Prema tadašnjem tumačenju vlasti, Raif je trebalo da napusti Švedsku sam, jer status ostalih članova porodice nije bio sporan.

Slučaj je prvi objavio švedski dnevni list Sydsvenskan, a ubrzo je izazvao pažnju i šire javnosti, naročito zbog činjenice da se radi o djetetu s teškim razvojnim poteškoćama.

Dijete bez prava i zaštite

Raif ima četiri godine, ne govori, nije samostalan i još koristi pelene. Nakon odluke o deportaciji, ostao je bez prava na dječiji dodatak, zdravstvenu zaštitu, rehabilitaciju i pohađanje vrtića u Švedskoj – zemlji u kojoj je rođen i u kojoj je do tada živio.

Roditelji su, suočeni s administrativnim zidom, bili primorani da pokrenu postupak za dobijanje državljanstva Bosne i Hercegovine za sina. Prema navodima majke, predstavnici Migracione uprave lično su ispratili Harisa i Raifa na let za BiH.

Raif je u novembru 2025. godine dobio pasoš BiH, nakon čega se s ocem vratio u Malme (Malmö), ali sada kao turist, s pravom boravka od 90 dana. Porodica je odmah ponovo podnijela zahtjev za trajni boravak, ali im je rečeno da se na odluku čeka između tri i devet mjeseci, te da dijete za to vrijeme ne smije boraviti u Švedskoj.

Privremeno razdvajanje porodice

U Bosni i Hercegovini Raif ima samo 84-godišnju baku, koja se ne može brinuti o njemu. Kao jedino moguće rješenje, porodici je nametnuto privremeno razdvajanje – otac će sa sinom boraviti u BiH, dok majka i drugo dijete ostaju u Švedskoj.

U obrazloženju odluke Migracione uprave navedeno je da se „porodični život može održavati i izvan Švedske“, što je dodatno razljutilo roditelje.

„Čemu sve međunarodne konvencije o zaštiti djece ako birokratija može donositi ovakve odluke? Raif je rođen u Švedskoj i ima veće pravo na život ovdje nego ja“, rekao je Haris Terzić, upozorivši da bi njegovo odsustvo moglo dovesti i do propasti male građevinske firme koju vodi u Malmeu.

Kampanja na platformi GoFundMe 

Zbog finansijskih posljedica koje nosi ovakva odluka, u međuvremenu je na platformi GoFundMe pokrenuta humanitarna kampanja s ciljem pomoći porodici Terzić, zbog prinudnog razdvajanja.

Kako se navodi u opisu kampanje, prikupljena sredstva namijenjena su pokrivanju troškova putovanja i boravka u Bosni i Hercegovini, pravnih i administrativnih troškova, izgubljene zarade oca dječaka, kao i osnovnih životnih troškova porodice u Švedskoj.

U kampanji se ističe da je Raif dijete s poremećajem iz autističnog spektra, u potpunosti zavisno od roditeljske brige, te da bi dugotrajno razdvajanje i nagle promjene mogle imati ozbiljne posljedice po njegov razvoj i mentalno zdravlje.

Stroža migraciona politika

Slučaj Raifa Terzića dolazi u trenutku kada Švedska primjenjuje znatno restriktivniju migracionu politiku, s fokusom na strogo poštovanje formalno-pravnih uslova, čak i u slučajevima koji uključuju djecu. Iako zakon predviđa posebnu zaštitu maloljetnika, u praksi se sve češće donose odluke koje izazivaju kritike organizacija za ljudska prava i dijela javnosti.

Posebno emotivni su prizori iz svakodnevnog života porodice Terzić. Majka Nicole ispričala je za Sydsvenskan da svakog dana vodi mlađeg sina Amara u vrtić u Malmeu, dok Raif stoji ispred vrata ustanove koju više ne smije pohađati.

„Vidim mu suze u očima. To mi je najteže“, rekla je ona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.