Potaknut uspjehom Whatsita, Waterman je 1935. godine razvio Arrowplane za takmičenje koje je finansirala vlada SAD-a, tražeći siguran i pristupačan avion za širu javnost. Arrowplane je zadržao osnovni dizajn prethodnika, ali s visokim krilom i motorom smještenim visoko na zadnjem dijelu trupa.

Iako nije bio namijenjen za vožnju po putu, njegov uspjeh potaknuo je Watermana na razvoj vozila koje može letjeti i voziti se kolovozom.

Prvi leteći automobil

Tako je nastao Arrowbile, poznat i kao W-5. Ovaj dvosjed bez repa imao je motor smješten sa zada u konfiguraciji "pusher" i mogao je brzo ukloniti krila i propeler za vožnju po putu.

Za razliku od prethodnih modela, Arrowbile je koristio vodeno hlađeni Studebakerov motor od 95 konjskih snaga, smješten niže u trupu, koji je putem sistema remena pokretao propeler na vrhu trupa. Na putu je motor pokretao glavne točkove preko diferencijala, a upravljanje je bilo omogućeno prednjim točak.

Prvi let Arrowbilea izveden je 21. februara 1937. godine.

Prkos inovativnom dizajnu i pažnji koju je privukao, tržište nije pokazalo dovoljno interesa te je proizvedeno samo šest primjeraka do 1938. godine.

Jedan od tih rijetkih primjeraka, poznat kao Aerobile, danas je izložen u muzeju Steven F. Udvar-Hazy Center, koji je dio Smithsonianovog Nacionalnog muzeja vazduhoplovstva i svemira u Dullesu.

Iako Arrowbile nije postigao komercijalni uspjeh, predstavljao je značajan korak u istoriji razvoja letećih automobila, prenosi Index.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.