Djelo predstavlja omaž generaciji koja je odrastala u tim teškim vremenima. Prema riječima autora, ova knjiga odmagljuje istinu i umanjuje propagandu kojoj smo izloženi čak i 30 godina nakon rata.

- Prva priča počinje 1. marta 1992. godine, dok posljednja govori o egzodusu sarajevskih Srba i dolasku nas Hadžićana u Bratunac. Sve priče između opisuju život u ratu i sve muke i jade koji su zadesili moju generaciju. Ono što me motivisalo da napišem ovu knjigu jesu djeca koja su mi poginula pred očima, a koja su se kasnije našla na spisku žrtava suprotne strane i na spisku stradale djece grada Sarajeva. Odlučio sam da ispravim laži i propagandu i da sačuvam uspomenu na stradanje Srba u Sarajevu. Mislim da ova knjiga pripada svim generacijama koje su odrastale u tom vremenu ne samo u Sarajevu nego u cijeloj Republici Srpskoj“, rekao je Bojan Vegara.

Jelena Kalajdžija, bibliotekar i moderator večeri istakla je da Vegara posjeduje nezamjenjiv književni dar.

- Kada o ovoj knjizi govorimo u književnom kontekstu, onda govorimo o hiperrealizmu. S obzirom na težinu teme, na istinitost i iskrenost, način i postupci koje autor primjenjuje, a kojih možda nije ni svjestan, u rangu su možda i najoriginalnijih ostvarenja u domenu hiperrealizma. Ono što je najljepše u ovom djelu je da autor posjeduje divnu sposobnost da se prebaci u svoje unutrašnje monologe dječaka uzrasta od 12. do 16. godine, perioda koji je jako nezgodan za svako dijete, a naročito u takvim okolnostima u kojima se našao“, pojasnila je Kalajdžija.

Bojan Vegara, pisac i publicista, a po obrazovanju trgovački tehničar. Rođen 1980. godine u Sarajevu, odrastao je u opštini Hadžići do rata, a nakon rata život nastavlja u Bratuncu gdje i danas živi. Knjiga „Djeca koju nije volio svijet“ je njegovo prvo samostalno autorsko djelo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.