Duraković je naglasio da pravni okvir za to postoji, pozivajući se na presude Ustavnog suda, koji je "pravosnažno je utvrdio da je BiH, kao pravni sledbenik SRBiH, titular sveukupne državne imovine, uključujući poljoprivredno zemljište, reke, šume i šumsko zemljište", prenosi Glas.

Duraković tvrdi da jedino prihvatljivo rješenje počiva na funkcionalno-teritorijalnom modelu, po kom BiH zadržava vlasništvo nad svom imovinom potrebnom za obavljanje ustavnih nadležnosti, kao i nad kategorijama koje je Ustavni sud definisao kao državne, dok entiteti dobijaju pravo upravljanja i korišćenja imovine na svojoj teritoriji koja ne spada u te kategorije

"Ključna distinkcija je između vlasništva i upravljanja: entiteti mogu upravljati šumama i koristiti ih ekonomski, ali formalni vlasnički naslov slijedi iz prava, a ne iz faktičkog upravljanja. Svako rješenje koje to izjednačava nije kompromis, nego inverzija sudske prakse", kazao je Duraković.

On je naveo i procesni rizik koji se rijetko javno imenuje – odluka visokog predstavnika donesena bonskim ovlašćenjima ne podliježe kontroli Ustavnog suda BiH, što je u domaćoj praksi i potvrđeno.

- Ako novi visoki predstavnik, pod pritiskom za brzim zatvaranjem OHR-a, nametne zakon koji šume, rijeke i poljoprivredno zemljište prebacuje entitetima, taj zakon faktički neutrališe sve navedene presude Ustavnog suda bez ikakvog domaćeg pravnog lijeka. Dodatno, svako rješenje koje ne predvidi poništenje svih transakcija sprovedenih uz kršenje zabrane raspolaganja od 2005. do danas retroaktivno legalizuje sve što je RS u tom periodu nezakonito upisala i čime je raspolagala kao svojom imovinom - navodi Duraković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.