Google pušta 32 miliona sterilnih komaraca u prirodu

Svijetom se prije nekoliko godina brzinom munje proširila vijest koja zvuči kao uvod u visokobudžetni holivudski film katastrofe: tehnološki gigant Gugl planira da pusti čak 32 miliona sterilnih komaraca u divljinu. Dok su teoretičari zavjere odmah posegnuli za tasterima i proglasili početak „bio-tehnološke apokalipse”, naučna zajednica je ovaj potez pozdravila kao jedan od najvažnijih ekoloških i zdravstvenih eksperimenata našeg doba.

Šta se zapravo krije iza ovog projekta? Ko stoji iza njega, kako ta tehnologija funkcioniše i da li imamo razloga za strah?

Ko zapravo pušta komarce?

Kada mediji napišu „Gugl pušta komarce”, većina ljudi zamisli programere iz Silicijumske doline kako u pauzi za kafu dizajniraju robotske insekte. Istina je malo drugačija.

Projekat pod nazivom Dibag sprovodi kompanija Verili lajf sajens, koja je, baš kao i Gugl, kćerka-firma konglomerata Alfabet. Verili se bavi isključivo naukama o životu i zdravstvenom tehnologijom. Njihov cilj nije uništenje prirode, već borba protiv jedne od najsmrtonosnijih životinja na svijetu. Naime, komarci ubiju više ljudi godišnje nego ajkule, zmije i lavovi zajedno, prenoseći bolesti poput denga groznice, zika virusa, čikungunje i žute groznice.

Kako funkcioniše tehnologija

Ideja o puštanju miliona komaraca zvuči kontraintuitivno. Zašto bismo rješavali problem komaraca tako što ćemo ih stvoriti više? Ključ je u biologiji i naprednoj tehnologiji automatizacije. Projekat se fokusira isključivo na azijskog tigrastog komarca, koji je glavni krivac za širenje pomenutih tropskih bolesti.

Verili je razvio masovne, automatizovane laboratorije u kojima se uzgajaju milioni komaraca. Pomoću naprednih algoritama i mašinskog vida, sistem precizno odvaja mužjake od ženki. Ovo je ključno jer mužjaci komaraca ne ujedaju ljude – oni se hrane isključivo cvjetnim nektarom. Ovi laboratorijski mužjaci se zatim inficiraju prirodnom bakterijom koja se zove Volbahija. Kada se ovi mužjaci puste u divljinu, oni se pare sa divljim ženkama. Međutim, zbog prisustva određene bakterije dolazi do fenomena zvanog citoplazmatska inkompatibilnost – jajašca koja ta ženka snese nikada se ne razviju. Rezultat? Populacija ove opasne vrste komaraca u ciljanom području drastično opada.

Zašto je ovo bolje od zaprašivanja?

Tradicionalne metode borbe protiv komaraca uglavnom se svode na hemijsko zaprašivanje, a ova priča nije ostala samo na papiru. Prva velika faza projekta Dibag uspješno je sprovedena u okrugu Fresno u Kaliforniji, gdje je tokom nekoliko mjeseci zaista pušteno oko 32 miliona komaraca. Rezultati su fascinirali naučnike: populacija agresivnih i opasnih ženskih komaraca na tom području smanjena je za preko 95 odsto. Nakon Kalifornije, slične inicijative testirane su u Australiji, Brazilu i Singapuru, sa podjednako impresivnim uspjesima u smanjenju stope oboljevanja od denga groznice, piše Politikin magazin.