Dan rađanja života, mirenja i praštanja
Božić je najradosniji pravoslavni trodnevni praznik, a ako računamo i Badnji dan, kojim se završava zimski post, onda je to četvorodnevna svetkovina okrenuta prvenstveno domu i porodici.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Srpski narod danas slavi Božić uz badnjak, slamu, kvocanje, žrtvovanjem praseta ili jagnjeta, česnicu, pohođenjem izvora i bunara, polaznikom ili položajnikom i drugim mnogobrojnim običajima.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Isusa Hrista, sina Božijeg, spasitelja svijeta. To je praznik rađanja novog života, praznik djece i djetinjstva, roditeljstva, očinstva i materinstva. Kod Srba je ovaj praznik ukrašen najljepšim vjerskim običajima i obredima.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Svi običaji imaju jedan osnovni smisao, umoliti Boga da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina. Na Božić se izgovara kratka zdravica „Daj, Bože, zdravlja i veselja u ovom domu, neka nam se rađaju zdrava dječica, neka nam rađa žito i lozica, neka nam se uvećava imovina u polju, toru i oboru".
Narod se tokom praznika, od Nikoljdana do Savindana, veseli i raduje, u kućama i porodicama vlada prijatno duhovno raspoloženje, ljudi se mire, praštaju jedni drugima uvrede.
Kao jedan od najljepših božićnih običaja je mirboženje s težnjom da se održi mir, spriječi omraza i prekine zavada među ljudima. Tako se pri susretu ljudi pozdravljaju sa „Mir božji, Hristos se rodi!". Pri tome se ljudi rukuju i ljube.











