U 64 minuta, koliko traje film, Salatić je, kroz sjećanja preživjelih mještana Bradine, ispričao priču o stradanju svih generacija, prije svega djece, u maju i julu 1992. godine, kada su ovo selo opkolile, a zatim i potpuno uništile hrvatsko-muslimanske snage.

- Tada je stradalo 46 vojnika i civila koji su pružili otpor, ali film se, prije svega, bavi razmjerama nasilja i zločina nad civilnim stanovništvom, a posebno sudbinom djece i žena iz Bradine, koji su bili zatočeni u lokalnoj osnovnoj školi, kao improvizovanom logoru, u kojem su učionice postale mučionice - napomenuo je autor filma.

Glavni akteri filma u to vrijeme su bili maloljetni, a danas imaju 35-40 godina. Oni su nasilno otrgnuti od svojih porodica, preživjeli su neshvatljive traume, a mnogi su ostali bez roditelja i drugih članova porodice. U Bradini danas živi samo dvoje Srba, a ovo područje je zaraslo u šumu i travu, pa je teško shvatiti da je tu nekad bujao život. Tek pri skretanju do crkve i spomenika na kojem je upisano 88 imena ubijenih mučenika, postaje jasno da je tu nekada živjela brojna srpska zajednica.

- Bradina je u dva napada ostala bez trećine muškog stanovništva, a razmjere stradanja su jedna od najvećih tragedija koje je osjetilo tako malo mjesto - istakao je Salatić.

Sekretar Udruženja Hercegovaca u Bijeljini Vladimir Radulović je podsjetio da je ovo Udruženje sebi dalo zadatak da, pored čuvanja tradicije, običaja i veza između ljudi u Semberiji i Hercegovini, njeguje i kulturu sjećanja.

- Važno je da znamo šta se dešavalo u prošlosti, kako nam se slične tragedije ne bi ponavljale. Hercegovina je kroz brojne ratove i bune bila stradalno područje i zato je važno da pamtimo, kako bismo sačuvali istinu i osjećaj za pravdu na ovom svijetu - poručio je Radulović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.