Koliko puta ste čuli ili sami izgovorili rečenice poput: „Sve mi je palo na leđa“, „Ne mogu više ovo nositi“, „Steglo me u vratu“ ili „Osjećam teret na ramenima.“ Ove rečenice nisu samo slikovit način izražavanja. Ponekad vrlo precizno opisuju ono što se događa u našem organizmu.

Poznati ljekar dr Džon E. Sarno smatrao je da bolovi u vratu, ramenima i leđima često predstavljaju način na koji mozak odvlači pažnju od emocija koje doživljavamo kao previše bolne ili prijeteće. Njegova teorija izazvala je različita mišljenja, ali je otvorila važno pitanje o povezanosti tijela i psihe.

Savremena psihologija i medicina potvrđuju da dugotrajan stres, anksioznost i emocionalna napetost mogu povećati napetost mišića i pojačati osjećaj bola. To, naravno, ne znači da je svaki bol psihološkog porijekla. Povrede, upale, degenerativne promjene i brojna druga medicinska stanja zahtijevaju odgovarajuću dijagnostiku i liječenje. Međutim, kada nalazi ne mogu u potpunosti objasniti tegobe ili se bol uporno vraća uprkos terapiji, vrijedi zastati i zapitati se šta se događa u našem emocionalnom svijetu.

Zamislite majku koja mjesecima ili godinama brine o svima osim o sebi. Radi, vodi domaćinstvo, odgaja djecu, pomaže roditeljima i rijetko traži pomoć. Govori da je dobro i kada nije. Nakon nekog vremena počinju bolovi u vratu i ramenima. Fizikalna terapija donese kratkotrajno olakšanje, ali se bol uvijek vraća. Tek kada sebi dozvoli da odmori, postavi granice i kaže da više ne može sama, primjećuje da se mijenja i stanje njenog tijela.

Sličan obrazac viđamo kod osobe koja godinama trpi nepravdu na poslu. Ne suprotstavlja se, ne pokazuje ljutnju i sve zadržava u sebi kako bi izbjegla sukob. Vremenom razvija hronične bolove u donjem dijelu leđa. Medicinski nalazi ne pokazuju ozbiljan uzrok, ali tijelo kao da nosi težinu svega što nikada nije izgovoreno.

Često srećemo i mlade ljude koji pokušavaju biti savršeni u svemu. Savršeni studenti, djeca, partneri ili zaposleni. Strah od greške, potreba da ispune očekivanja drugih i stalna unutrašnja napetost ne vide se na prvi pogled, ali ih tijelo vrlo često osjeti.

Kao psiholog često primjećujem da ljudi mnogo lakše govore o bolu u leđima nego o tuzi, razočaranju, strahu ili bijesu. Lakše je reći da nas boli vrat nego priznati da smo umorni od toga da stalno budemo jaki. Lakše je uzeti tabletu protiv bolova nego sebi postaviti pitanje zbog čega mjesecima ili godinama živimo pod pritiskom.

I kao psiholog i kao čovjek, više puta sam se uvjerila da tijelo i emocije ne možemo posmatrati odvojeno. U periodima kada sam i sama bila izložena velikom stresu i brojnim odgovornostima, osjetila sam kako tijelo šalje signale koje nije bilo mudro ignorisati. To iskustvo me dodatno podsjetilo da briga o mentalnom zdravlju nije luksuz, već važan dio brige o cjelokupnom zdravlju.

Naše tijelo nije naš neprijatelj. Ono često postane glasnik kada emocije nemaju prostora da budu prepoznate i izražene. Bol tada ne treba posmatrati samo kao problem koji treba utišati, već i kao poruku koju vrijedi pokušati razumjeti.

Najbolji rezultati često dolaze kada se istovremeno brinemo i o tijelu i o emocijama. Nekada će biti potrebni lijekovi, fizikalna terapija ili vježbe. Nekada će jednako važni biti razgovor, odmor, postavljanje zdravih granica ili psihoterapija. Jedan pristup ne isključuje drugi, već se međusobno dopunjuju.

Možda sljedeći put, kada vas zabole leđa, vrat ili ramena, osim pitanja: „Šta nije u redu s mojim tijelom?“, postavite sebi i jedno drugo: „Šta već dugo nosim u sebi, a više ne mogu nositi?“

Za sve koji žele bolje razumjeti ovu povezanost, od srca preporučujem dvije knjige koje su obilježile i moj profesionalni razvoj. „Tijelo sve bilježi“ autora Besela van der Kolka i „Kada tijelo kaže ne“ Gabora Matéa na pristupačan i dubok način objašnjavaju kako stres, trauma i potisnute emocije mogu ostaviti trag na našem organizmu. Često svojim klijentima kažem da tijelo nije naš neprijatelj. Ono je naš saveznik koji nas, ponekad i kroz bol, pokušava upozoriti da je vrijeme da zastanemo, oslušnemo sebe i pružimo sebi istu brigu i razumijevanje koje tako nesebično pružamo drugima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.