Svake godine, negdje oko aprila, kroz naše medije prođe ista vijest u desetak varijanti. U ovom gradu ima više milionera nego u Berlinu. Grad u kojem je svako dijete potencijalni milioner. Naslovi se razlikuju, izvor je uvijek isti, a brojka putuje s portala na portal dok se od procjene ne pretvori u činjenicu.

Ta činjenica ne postoji.

U Bosni i Hercegovini nema registra milionera. Nema institucije koja mjeri neto imovinu građana, nema poreza na bogatstvo koji bi je usput evidentirao i nema nijednog dokumenta iz kojeg se može pročitati koliko ljudi u Tešnju ili Živinicama ima imovinu vrijedniju od milion maraka.

Sve što ste čitali su procjene, a procjena vrijedi taman koliko i pretpostavka ispod nje, piše N1.

Zato pitanje treba postaviti drugačije. Ne gdje živi najviše milionera, nego koji mali grad u BiH proizvodi najviše kapitala po stanovniku i koliko od toga uopšte možemo znati.

Odakle brojka o 150 milionera

Trag vodi do jedne izjave. Samir Vildić, predsjednik Upravnog odbora Fondacije poduzetnika u BiH, rekao je za BiznisInfo.ba da u Živinicama živi više od 150 milionera i da po broju stanovnika Živinice u tome nadmašuju Berlin, a stoje otprilike kao Keln.

Kakanj je, po istom izvoru, grad s više od 40 milionera.

Vildić je i sam objasnio zašto to govori. Htio je skrenuti pažnju, posebno mladima, na to da kod nas postoji ozbiljan kapital spreman za ulaganje.

To je poštena namjera i ne treba je ismijavati. Ali poruka i podatak nisu ista stvar, a metodologija iza brojke nikada nije objavljena.

Ono što se dalo provjeriti jeste pokazatelj iz kojeg je izvedena. U Živinicama je 2022. poslovalo 110 kompanija s prihodima većim od milion KM, a 2023. godine bilo ih je 117.

Odatle zaključak da milionera mora biti više od 150, jer neke firme imaju više suvlasnika, a nisu ni svi do novca došli preko firme.

Logika je razumna. Samo, oslanja se na tri koraka, a svaki od njih ima svoje slabosti.

Tri rupe u računici

Prihod nije imovina.

Firma koja godišnje ostvari milion maraka prihoda ne mora vrijediti milion. Vrijednost zavisi od imovine, dugova i zarade. Vrijedi i obrnuto: zdrava firma s manjim prometom lako može vrijediti više od milion maraka.

Distributeri goriva najbolja su ilustracija. Hifa-Oil iz Tešnja, Holdina, G-Petrol i slične kompanije imaju prihode veće od 370 miliona KM, a marže od jedan do tri odsto.

Sjedište firme nije adresa vlasnika.

Ovo je najveća rupa i najrjeđe se spominje. Dobar dio kompanija koje su osnovali tešanjski poduzetnici registrovan je u Sarajevu ili Mostaru, a Hifa-Petrol je najpoznatiji primjer.

Te firme u tešanjski skor ne ulaze.

Statistika po sjedištu tako uredno seli bogatstvo iz malih gradova u administrativne centre, i to najviše kod onih najuspješnijih, jer oni prvi otvore kancelariju u Sarajevu.

Nazivnik je star 13 godina.

Svako „po glavi stanovnika“ u ovim tekstovima dijeli se popisom iz 2013. godine.

Od tada su Živinice rasle, a iz hercegovačkih gradova ljudi su odlazili. Poredak koji dobijete zavisi od podatka koji je zastario prije više od decenije.

Šta se ipak može izmjeriti

Ako odustanemo od brojanja milionera i pređemo na ono što se stvarno evidentira – prihode registrovanih firmi – slika postaje oštrija.

Za 2024. godinu Tešanj je imao 143 kompanije s prihodom većim od milion KM, od toga četiri s prihodom većim od 100 miliona KM: Hifa-Oil, Madi, AS i Mann+Hummel BA.

Široki Brijeg imao je 134 firme s prihodom većim od milion KM, ali čak sedam s prihodom većim od 100 miliona KM: TT Kabeli, FEAL, MCI, Lukas TP Nakić, Mepas, Nameks i Bernina.

Kada se to podijeli brojem stanovnika, poredak se okreće u odnosu na apsolutne brojke.

Uz ogradu koja je gore navedena, upravo takvo poređenje može dati mnogo realniju sliku o tome gdje se u BiH stvara najviše poslovnog kapitala.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.