Da li znate da stare njemačke marke još uvijek mogu da se zamijene
Njemačka marka od 1. januara 2002. nije zakonsko sredstvo plaćanja u Njemačkoj, pa se njome ne može kupovati niti plaćati. Ipak, većina originalnih novčanica i kovanica u markama i dalje se može bez roka zamijeniti za evre u Njemačkoj saveznoj banci.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Stara njemačka marka i danas se često pronađe u ladici, porodičnoj kasi ili među uspomenama iz putovanja i rada u Njemačkoj. Takav novac više ne važi u prodavnici, ali za veliki dio sačuvanih novčanica i kovanica postoji trajna mogućnost zamjene.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Nema plaćanja markama, ali postoji pravo na zamjenu
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Njemačka marka, skraćeno DM, prestala je biti zakonsko sredstvo plaćanja krajem 2001. godine, a evro je 1. januara 2002. postao jedino zakonsko sredstvo plaćanja u Njemačkoj. Zato ni trgovina, restoran, banka ili javna ustanova danas nisu dužni primiti marke kao novac.
To, međutim, ne znači da su sve stare novčanice izgubile vrijednost. Deutsche Bundesbank, njemačka savezna centralna banka, i dalje mijenja DM novčanice i kovanice za eure bez vremenskog ograničenja, bez naknade i bez opšteg ograničenja iznosa. Zamjena se obavlja u filijalama Bundesbanke, a moguć je i postupak slanjem novca poštom preko njene filijale u Mainzu.
Kurs je fiksan, bez obzira na starost novčanice
Kurs nije tržišni i ne mijenja se: jedan euro vrijedi 1,95583 njemačke marke. Tako se, na primjer, 100 maraka pri redovnoj zamjeni pretvara u približno 51,13 eura, dok je 1.000 maraka oko 511,29 eura.
Banka prihvata novčanice koje je izdavala Deutsche Bundesbank, kao i starije novčanice Bank deutscher Länder, te savezne kovanice s oznakama Deutsche Mark i Pfennig. Za isplatu nije presudno da li je novčanica iz posljednje serije pred uvođenje eura: bitno je da pripada izdanjima koja Bundesbanka priznaje za zamjenu.
Nisu svaka stara „marka“ i svaka kovanica isto
Važno je razlikovati njemačku marku Savezne Republike Njemačke od novca nekadašnje Istočne Njemačke. Marke i novčanice DDR-a, kao ni novac iz perioda prije valutne reforme 20. juna 1948. godine, Bundesbanka više ne zamjenjuje.
Postoje i pojedini izuzeci među zapadnonjemačkim izdanjima. Kovanica od 2 DM iz prvog izdanja iz 1951. godine ne prima se za redovnu zamjenu, kao ni zelena novčanica od 50 maraka Bank deutscher Länder iz 1948. Za tu rijetku novčanicu Bundesbanka navodi poseban postupak podnošenja zahtjeva za naknadu.
Nominalna vrijednost i kolekcionarska cijena nisu isto
Ako je novčanica rijetka, izuzetno očuvana ili pripada zanimljivom izdanju, njena cijena među kolekcionarima može biti veća od iznosa koji bi dala zamjena po fiksnom kursu. Bundesbanka pri zamjeni ne procjenjuje kolekcionarsku vrijednost, nego primjenjuje službeni kurs marke prema euru.
Zato novčanica od 100 DM može imati dva sasvim različita značenja: kao novac za zamjenu vrijedi oko 51 euro, dok njena eventualna numizmatička vrijednost zavisi od serije, stanja i potražnje. Za uobičajene novčanice najjednostavnije je pitanje riješeno: one više nisu platežno sredstvo, ali u Njemačkoj i dalje imaju garantovanu mogućnost zamjene u eure.
21° 10°
