Ključna razlika između oznaka „upotrijebiti do“ i „najbolje upotrijebiti do“

Smanjenjem količine bačene hrane čuvaju se prirodni resursi i novac. Pravilno postupanje s namirnicama u svim fazama prehrambenog lanca doprinosi manjem broju gubitaka i otpada hrane.

Međunarodni dan podizanja svijesti o gubicima hrane i otpadu od hrane obilježava se 29. septembra. Ovogodišnja tema ukazuje na potencijal smanjenja gubitaka i otpada hrane, kao i na važnost zajedničkog djelovanja svih učesnika u prehrambenom lancu.

Svaka promišljena kupovina i pravilno skladištena namirnica korak su ka manjoj količini otpada. Hrana koja se ne pojede nije samo izgubljena namirnica, jer su za njenu proizvodnju, preradu, pakovanje, prevoz i pripremu utrošeni rad, voda, energija i drugi prirodni resursi, navode iz Uprave za bezbjednost hrane, veterinarstvo i zaštitu bilja.

Namirnice je potrebno pravilno skladištiti i prevoziti, kako bi se spriječilo njihovo nepotrebno kvarenje i bacanje. Potrošači bi trebalo da poštuju uputstva proizvođača o čuvanju, temperaturi i postupanju s proizvodom nakon otvaranja.

Važan podatak na pakovanju je rok upotrebe. Koriste se dvije oznake: „upotrijebiti do“ i „najbolje upotrijebiti do“.

Oznaka „upotrijebiti do“ navodi se na mikrobiološki lako kvarljivoj hrani, poput svježe ribe, svježeg mesa i gotovih jela. Ona označava datum do kojeg je namirnica bezbjedna za konzumaciju, a nakon isteka tog datuma ne bi je trebalo jesti.

Oznaka „najbolje upotrijebiti do“ označava datum minimalnog roka trajanja. Do tog datuma proizvod, ako je pravilno čuvan, zadržava očekivani kvalitet. Suva tjestenina, konzervirana ili zamrznuta hrana i čokolada mogu biti pogodni za upotrebu i nakon tog datuma ako su pravilno skladišteni, ambalaža nije oštećena, a njihov izgled, miris i ukus su uobičajeni.