Fizičke tipke i druga praktična rješenja koja se vraćaju u automobile
Automobilski proizvođači poput Volkswagena, Hyundaija i Mercedesa ponovo uvode više fizičkih kontrola, nakon godina dominacije ekrana osjetljivih na dodir. Među rješenjima koja nedostaju u novijim automobilima navode se mjerna šipka za ulje, rezervni točak, otvaranje zadnjeg stakla i praktični pretinci.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Posljednjih godina brojni trendovi gotovo su potisnuli osnovnu ulogu automobila kao prevoznog sredstva. Umjesto performansi, pažnja se često usmjerava na veličinu ekrana, dok se praktičnost procjenjuje kroz upotrebljivost menija u infotainment sistemima.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Sve je više zagovornika povratka jednostavnijim rješenjima. Oni ne negiraju tehnološki napredak, ali smatraju da su se proizvođači olako odrekli pojedinih praktičnih detalja. Klasične tipke i zakretne komande najbolji su primjer takvog povratka.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Automobilska industrija posljednjih godina priznaje da svaka funkcija ne mora biti smještena na ekran osjetljiv na dodir. Volkswagen, Hyundai i Mercedes među proizvođačima su koji ponovo uvode više fizičkih kontrola.
Tipke, međutim, nisu jedino rješenje koje je nestalo iz automobila. Jedan od najjednostavnijih primjera je klasična mjerna šipka za ulje. Dovoljno je otvoriti poklopac motora, izvući šipku, obrisati je, vratiti i ponovo izvući kako bi se za nekoliko sekundi provjerio nivo ulja.
Danas se nivo ulja često provjerava elektronski, što može značiti prolazak kroz nekoliko menija i čekanje da automobil obavi mjerenje. Takav pristup podsjeća na poznatu priču o navodnom razvoju olovke za svemir bez gravitacije, dok je druga strana koristila grafitnu olovku. Ponekad je, ipak, komad metala sasvim dobro rješenje.
Sa modernih SUV-ova i karavana gotovo je nestalo i zadnje staklo koje se može otvoriti nezavisno od vrata prtljažnika. Osim što je omogućavalo ubacivanje manje torbe bez otvaranja velikih vrata, taj otvor bio je koristan i pri prevozu dužih predmeta. BMW je godinama bio poznat po ovom detalju na svojim karavanima, a nudili su ga i brojni SUV modeli.
Saab je svojevremeno nudio funkciju Night Panel, koja je tokom noćne vožnje gasila većinu instrumenata i osvjetljenja na armaturnoj ploči, ostavljajući samo najvažnije informacije. Namjera je bila da se smanji količina svjetla pred vozačem i olakša koncentracija na cestu. U vremenu velikih digitalnih ekrana takvo rješenje možda ima više smisla nego ikada.
Nekada su i instrumenti bili važan dio utiska koji automobil ostavlja. Kroz prozor ugašenog sportskog automobila mogli su se vidjeti brzinomjer s oznakom do 300 kilometara na čas ili veliki brojač obrtaja. Nakon gašenja kontakta u mnogim današnjim automobilima ostaje velika crna površina. Digitalni instrumenti nude više informacija, ali ne ostavljaju uvijek isti dojam.
Bugatti je kod modela Tourbillon krenuo u suprotnom smjeru, izradivši složen mehanički sklop instrumenata inspirisan skupocjenim ručnim satovima. Riječ je, ipak, o rješenju koje može priuštiti izuzetno mali broj ljudi.
Rezervni točak vjerovatno je među najkorisnijim stvarima koje su nestale iz mnogih novih automobila. Nekada je probušena guma značila nekoliko minuta posla uz cestu: iz prtljažnika bi se izvadili rezervni točak i dizalica, zamijenio točak i nastavilo putovanje.
Danas se ispod podnice često nalazi komplet za popravku s kompresorom i sredstvom za zaptivanje. Takvo rješenje može pomoći kod manjih oštećenja, ali ne može riješiti svaki problem. Ako je guma ozbiljnije oštećena, na primjer na bočnoj stijenci, vozaču može preostati poziv pomoći na cesti.
Praktičnost nekadašnjih automobila posebno su pokazivali monovolumeni. Renault Scenic je kroz generacije nudio veliki broj pretinaca i skrivenih prostora za odlaganje, uključujući pretince u podnici ispred zadnjih putnika. Takvi modeli pokazivali su koliko automobil može biti praktičan kada je svaki centimetar prostora pažljivo iskorišten.
SUV-ovi su monovolumene gotovo potpuno potisnuli s tržišta, a s njima su nestala i neka domišljata rješenja za svakodnevnu upotrebu.
Na listi rješenja koja nedostaju nalazi se i običan ključ za pokretanje motora. Dugme je praktičnije kada automobil ima sistem ulaska bez ključa, ali je klasični ključ imao prednosti: vozač je uvijek znao da li je automobil ugašen i gdje se ključ nalazi.
Slično je i s klasičnom ručnom kočnicom. Električna parkirna kočnica oslobađa prostor između sjedišta i može se automatski aktivirati, ali obična poluga bila je jednostavna, intuitivna i vozaču je davala neposrednu kontrolu. Kada otpuštanje električne kočnice zakaže, pokretanje uzbrdo može postati znatno složeniji manevar.











