Kako procijeniti tjelesnu težinu prema visini, godinama i građi

Broj na vagi često se posmatra kao jedan od najvažnijih pokazatelja fizičkog stanja, ali odgovor na pitanje koliko bi neko „trebalo“ da ima kilograma nije jednostavan. Dvije osobe iste visine mogu imati potpuno različitu tjelesnu građu, količinu mišića i procenat masnog tkiva, pa ista težina ne mora značiti isto za obje.

Na tjelesnu težinu utiču brojni faktori, među kojima su godine, pol, mišićna masa i sama tjelesna konstitucija.

Jedan od najpoznatijih načina procjene je indeks tjelesne mase, odnosno BMI. Dobija se tako što se tjelesna težina izražena u kilogramima podijeli kvadratom visine izražene u metrima.

Međutim, BMI ima značajna ograničenja jer ne pravi razliku između mišićne i masne mase. Zbog toga osoba s velikom količinom mišića može imati visok BMI, iako nema prekomjernu količinu tjelesne masti.

Postoji i drugačiji način za okvirno određivanje tjelesne težine koji u računicu uključuje više faktora. Riječ je o Creffovoj formuli, koja uz visinu uzima u obzir godine i tjelesnu građu.

Prema ovoj metodi, ljudi se okvirno dijele na osobe prosječne, krupnije i sitnije tjelesne građe.

Za osobu prosječne tjelesne građe koristi se formula:

((visina u centimetrima – 100) + (godine / 10)) × 0,9

Tako bi, na primjer, osoba visoka 165 centimetara koja ima 30 godina prema ovoj računici dobila sljedeći rezultat:

((165 – 100) + (30 / 10)) × 0,9 = 61,2 kilograma.

Kod krupnije ili šire tjelesne građe rezultat se dodatno množi sa 1,1:

((visina u centimetrima – 100) + (godine / 10)) × 0,9 × 1,1

Za istu osobu visoku 165 centimetara i staru 30 godina rezultat bi bio približno 67,3 kilograma.

Kod sitnije tjelesne građe koristi se faktor 0,9:

((visina u centimetrima – 100) + (godine / 10)) × 0,9 × 0,9

U tom slučaju bi za osobu visoku 165 centimetara i staru 30 godina okvirna vrijednost iznosila oko 55,1 kilogram.

Ipak, nijedan od ovih rezultata ne treba posmatrati kao strogo određenu „idealnu“ težinu. Creffova formula predstavlja samo jedan od načina za dobijanje okvirne vrijednosti i ne može sama pokazati da li je nečija tjelesna težina zdrava.

Zbog toga se prilikom procjene zdravstvenih rizika posmatraju i drugi parametri. Jedan od njih je obim struka, jer mjesto na kojem se masno tkivo nakuplja takođe može biti važno.

Jedno od jednostavnih orijentacionih pravila kaže da bi obim struka trebalo da bude manji od polovine tjelesne visine. Prema tom pravilu, kod osobe visoke 170 centimetara obim struka trebalo bi da bude manji od približno 85 centimetara.

Može se posmatrati i odnos obima struka i kukova. Veći odnos može ukazivati na izraženije nakupljanje masnog tkiva u predjelu stomaka, što se povezuje s povećanim zdravstvenim rizikom.

Zato jedna brojka na vagi ne može pružiti kompletnu sliku. Tjelesna građa, količina mišićnog i masnog tkiva, obim struka, fizička kondicija i drugi zdravstveni pokazatelji važni su pri procjeni da li je nečija težina odgovarajuća.