Zašto se vraćamo da provjerimo jesmo li zaključali vrata

Mnogi ljudi su barem jednom izašli iz kuće, a zatim se zapitali da li su zaključali vrata. Dok će neki nastaviti svojim putem, drugi će se vratiti da provjere bravu. Međutim, ovakva navika ne znači automatski da osoba ima psihički problem, niti je dovoljna da bi se zaključilo kakav je njen karakter.

Zaključavanje vrata jedna je od svakodnevnih radnji koje obavljamo gotovo automatski. Kada nam je pažnja usmjerena na nešto drugo, moguće je da se ne sjećamo jasno da li smo okrenuli ključ. To ne ukazuje nužno na problem s pamćenjem, niti znači da su vrata zaista ostala otključana.

Izlazak iz kuće često podrazumijeva niz uobičajenih radnji, od uzimanja torbe i ključeva do zaključavanja vrata. Ako u tom trenutku razgovaramo telefonom, odgovaramo na poruku ili nas nešto neočekivano prekine, pažnja može biti podijeljena, pa se kasnije javlja sumnja.

Na ponovnu provjeru mogu uticati i stvarna sumnja u ispravnost brave, prethodno iskustvo sa zaboravljanjem ili pojačana zabrinutost za bezbjednost doma. Ipak, jedan takav postupak ne dokazuje da je neko odgovorniji ili inteligentniji od drugih ljudi.

Ključna razlika nije samo u broju provjera, već u tome kako se osoba osjeća nakon njih i da li može nesmetano nastaviti sa svojim obavezama.

Dok jedna provjera može biti dovoljna da otkloni trenutnu sumnju, kod nekih ljudi ni ponovljeno provjeravanje ne donosi osjećaj sigurnosti. Oni se vraćaju vratima, ponovo gledaju bravu, ali i dalje sumnjaju da li su je zaključali.

Američki Nacionalni institut za mentalno zdravlje (NIMH) naglašava da se svaka ponavljajuća navika ne smatra opsesivno-kompulzivnim poremećajem (OKP). Za procjenu su važni okolnosti u kojima se ponašanje javlja, uznemirenost koju izaziva i njegov uticaj na svakodnevni život.

Kod OKP-a, ponavljajuće misli i ponašanja mogu izazivati intenzivnu anksioznost. Sam broj provjera nije dovoljan za postavljanje dijagnoze, već se uzimaju u obzir i teškoće u prekidanju takvog ponašanja, kao i njegove posljedice.

Posebnu pažnju treba obratiti ako se osoba više puta vraća vratima, kasni na sastanke zbog provjeravanja, osjeća intenzivnu anksioznost čak i nakon što je utvrdila da su vrata zaključana ili stalno traži od drugih da potvrde da je sve bezbjedno.

Zabrinjavajuće može biti i izbjegavanje izlaska iz kuće zbog straha od sumnje, kao i situacija u kojoj provjere postepeno oduzimaju sve više vremena.

Ovi znaci sami po sebi ne predstavljaju dijagnostički test, ali ako ponašanje izaziva uznemirenost ili ometa svakodnevne obaveze, razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje može pomoći.