Saznajte šta nauka kaže o vinu, Plavim zonama i dugovječnosti

Zajednice iz "Plavih zona" poznate su po svakodnevnoj čaši vina, ali naučni dokazi koji stoje iza ove tradicije mnogo su nejasniji nego što se obično misli.

Ikarija, grčko ostrvo u istočnom dijelu Egejskog mora, jedna je od svjetskih Plavih zona – područja u kojima živi veliki broj stogodišnjaka. Život stanovnika ovog ostrva odvija se mirnijim tempom, uz sunce, dobru hranu i druženje.

Njihovi obroci uglavnom se sastoje od tipičnih mediteranskih namirnica – mahunarki, cjelovitih žitarica, nešto ribe i malo mesa – a često se dijele s prijateljima. Prema mišljenju nekih istraživača, takav način života doprinosi tome da stanovnici žive duže od ostalih.

Na Ikariji živi oko 8.000 ljudi, a istraživanja su pokazala da otprilike svaki treći stanovnik doživi 90. godinu. Ovakav način života podrazumijeva i umjeren pristup konzumiranju alkohola.

Stanovnici Plavih zona često piju jednu ili dvije čaše crnog vina dnevno, uglavnom tokom dugih obroka s prijateljima. Neki nutricionisti smatraju da je to vjerovatno jedan od zrelijih načina pristupa konzumiranju alkohola.

Crno vino sadrži antioksidanse i polifenole, jedinjenja koja, kada se posmatraju zasebno, mogu imati određene koristi za kardiovaskularno zdravlje. Ipak, ne mora nužno biti riječ o crnom vinu. Nekoliko studija pokazuje da i ljudi koji piju male ili umjerene količine bilo koje vrste alkohola mogu imati slične koristi za zdravlje srca i krvnih sudova.

Emmanuela Gakidou, profesorka nauke o zdravstvenim pokazateljima na Univerzitetu u Vašingtonu, navodi da bi voljela da vjeruje da je način života u Plavim zonama najzdraviji. Odrasla je uz uvjerenje da kombinacija mediteranske ishrane, fizičke aktivnosti i umjerenog konzumiranja alkohola u društvu pozitivno utiče na zdravlje, ali ističe da naučni dokazi ne daju konačan odgovor.

Iako se razvila čitava industrija zasnovana na zdravstvenim prednostima djelimičnog ili potpunog pridržavanja ishrane karakteristične za Plave zone, recenziranih studija o njenim nutritivnim koristima i dalje je relativno malo. Čak je i tvrdnja da područja poput Ikarije imaju više stogodišnjaka od prosjeka predmet rasprava.

Nauka je mnogo sigurnija kada je riječ o posljedicama prekomjernog konzumiranja alkohola. Poznato je da osobe koje često i u velikim količinama piju alkohol imaju znatno veći rizik od bolesti jetre, pankreatitisa i raka. Međutim, posljedice konzumiranja malih do umjerenih količina alkohola nisu tako jasno utvrđene.

Gakidou je u junu 2026. godine bila jedna od autorki metaanalize koja je obuhvatila 843 studije o uticaju konzumiranja alkohola na zdravlje. Zaključak je bio da osobe koje piju umjereno ili gotovo uopšte ne piju imaju manju vjerovatnoću da dožive ishemijski i hemoragijski moždani udar, ishemijsku bolest srca i Alchajmerovu bolest u poređenju s osobama koje uopšte ne konzumiraju alkohol.

Erik Rim, profesor epidemiologije na Harvardovoj školi javnog zdravlja „T. H. Čan“, ipak ne smatra da je alkohol eliksir mladosti. Prema njegovim riječima, osobe koje umjereno piju mogu živjeti duže zato što rjeđe obolijevaju od srčanih bolesti.

Rim navodi da male količine alkohola povećavaju proizvodnju holesterola visoke gustine lipoproteina, odnosno HDL-a, koji pomaže u uklanjanju masnoća sa zidova arterija. Alkohol, kako dodaje, smanjuje i nivo fibrinogena, jedinjenja u krvi koje učestvuje u njenom zgrušavanju, te može povećati osjetljivost organizma na insulin.

Ipak, on ne preporučuje bilo kome da svakodnevno pije čašu crnog vina. Osobe koje su imale problema s alkoholom, kao i one čiji članovi porodice imaju takvu istoriju, trebalo bi da ga izbjegavaju. Isto važi i za ljude koji imaju neželjene reakcije na alkohol, poput crvenila lica.

Čak i male količine alkohola povećavaju rizik od određenih bolesti. Rim navodi da žene koje piju jedno alkoholno piće dnevno imaju oko 10 odsto veći rizik od raka dojke. Gakidou dodaje da se rizik od raka pankreasa, jednjaka i debelog crijeva, kao i vjerovatnoća razvoja bolesti jetre, takođe povećavaju pri malom do umjerenom konzumiranju alkohola.

Teškoću u donošenju pouzdanih zaključaka predstavlja i razdvajanje uticaja alkohola od drugih životnih navika. U Plavim zonama vino se obično pije polako, tokom obroka i u društvu, a nije jasno koliki je pojedinačni doprinos alkohola u odnosu na ishranu, društvene odnose i druge faktore.

Prema Rimu, povezanost crnog vina i dugovječnosti mogla bi biti posljedica korelacije s generalno zdravim načinom života i umjerenim odnosom prema alkoholu, a ne direktnih koristi samog pića. Ako crno vino zaista pozitivno utiče na dugovječnost, nije jasno na koji način se to dešava, jer bi za unos dovoljnih količina antioksidanasa i polifenola trebalo popiti toliko vina da bi potencijalne koristi nadjačale posljedice opijanja.

I Rim i Gakidou smatraju da je potrebno više podataka. Oboje očekuju rezultate istraživanja o umjerenom konzumiranju alkohola među starijim osobama, koje se sprovodi u Španiji i trebalo bi da bude završeno 2028. godine.

Stav o mogućim koristima umjerenog konzumiranja alkohola razlikuje se među institucijama. Aktuelne smjernice američkih Centara za Medicare i Medicaid usluge polaze od pretpostavke da umjereno konzumiranje alkohola može biti zdravo, dok Svjetska zdravstvena organizacija smatra da potencijalne koristi za kardiovaskularno zdravlje ne nadmašuju štetne efekte, uključujući povećan rizik od raka.

U Velikoj Britaniji Nacionalna zdravstvena služba preporučuje odraslima da ne konzumiraju više od 14 jedinica alkohola sedmično, što je nešto manje od jedne čaše crnog vina dnevno. NHS takođe upozorava da ne postoji potpuno bezbjedan nivo konzumiranja alkohola.

Rim smatra da alkohol može biti dio zdravog načina života ako se konzumira umjereno, ali da ga ne treba predstavljati kao način za smanjenje rizika od bolesti. Gakidou ističe da posljedice zavise od pojedinca, njegovih godina, sklonosti ka određenim bolestima i odnosa prema alkoholu.

„Jedina opšta tvrdnja koju mogu sa sigurnošću da iznesem za sve jeste da previše alkohola šteti zdravlju“, poručuje Gakidou.