Mogu li psi biti alergični na mačke? Veterinari objašnjavaju simptome

Prema pisanju portala PetMD, psi mogu biti alergični na mačke, iako to nije naročito česta pojava. Kod pojedinih pasa nakon kontakta s mačjom peruti ili slinom mogu se javiti svrab, kijanje, suzne oči ili upale uha.

Ako pas počne pokazivati simptome nakon dolaska mačke u dom, to ne mora biti slučajnost. Ipak, alergija na mačke ne znači automatski da se vlasnici moraju odreći jednog od ljubimaca. Uz savjet veterinara i odgovarajuće mjere, u većini slučajeva moguće je držati psa i mačku u istom domu.

Alergija je pretjerana reakcija imunološkog sistema na tvari koje su uglavnom bezopasne. Umjesto da zanemari polen, životinjsku perut ili određene sastojke hrane, organizam reaguje na njih, što može izazvati svrab, kijanje i druge tegobe.

"Imunološki sistem takvih životinja ne reaguje učinkovito, nego pretjerano", objašnjava Stephanie Bruner, veterinarka i klinička profesorka dermatologije na Veterinarskom fakultetu Univerziteta Illinois.

Alergije kod pasa mogu zahvatiti disajni sistem, kožu i probavni trakt, a bez pomoći veterinara teško ih je razlikovati od drugih čestih zdravstvenih problema, poput prehlade, nadražene kože ili upale probavnog sistema.

Među najčešćim simptomima alergija kod pasa su svrab i suzne oči, crvenilo kože, lizanje šapa, učestalo češanje i grickanje kože, kijanje ili obrnuto kijanje, mekša stolica ili proljev, curenje nosa, tresenje glavom, gubitak dlake i koprivnjača.

Alergije se mogu pojaviti kod bilo kojeg psa, a neke su nasljedne, kaže Lorraine Corriveau, veterinarka i kliničarka primarne zdravstvene zaštite u Veterinarskoj bolnici Univerziteta Purdue. Savjetuje da se pri odabiru šteneta vlasnici raspitaju o alergijama njegovih roditelja, kao i o zdravlju njihovih kukova, srca i očiju.

Neke pasmine, među kojima su labradori, buldozi, koker španijeli i mopsi, mogu imati veću sklonost alergijama.

Iako naučnici znaju šta uzrokuje alergije na mačke kod ljudi, za pse još nema svih odgovora. Kod ljudi je jedan od poznatih alergena protein Fel d 1, koji se nalazi u mačjoj slini i kožnim izlučevinama. Nije potpuno jasno izaziva li taj protein iste reakcije i kod pasa.

"Isti alergen, Fel d 1, mogao bi uticati i na ljude i na pse, ali to još ne znamo sa sigurnošću", kaže Mitzi Clark, veterinarka i rukovodilac Odjeljenja dermatologije na Veterinarskom fakultetu Univerziteta Cornell.

Alergija na mačke kod pasa može izazvati simptome slične drugim alergijama, zbog čega nije uvijek jednostavno utvrditi šta tačno pokreće reakciju. Prije postavljanja dijagnoze potrebno je isključiti moguće uzroke poput buha, alergija na hranu i infekcija.

Kožni alergološki testovi mogu pomoći u otkrivanju alergije na mačke, ali obično nisu prvi korak u dijagnostici. Veterinar će najprije pregledati psa i provjeriti postoje li sekundarne infekcije, poput infekcija kože ili uha, koje takođe mogu izazvati nelagodu.

"Uvijek najprije pokušavam psu olakšati tegobe", kaže Corriveau. Zbog toga veterinar može preporučiti preparate protiv svraba, poput medicinskih pjena ili sprejeva, kao i posebne šampone. Ako postoji infekcija kože, mogu biti potrebni antibiotici.

Veterinar zatim prikuplja podatke o zdravstvenoj istoriji psa, uključujući vrijeme pojave simptoma i njihovu sezonsku učestalost. Važno je provjeriti i prima li pas tokom cijele godine zaštitu protiv buha. Ako je ne prima, veterinar će preporučiti odgovarajuću zaštitu.

Ako postoji sumnja na alergiju na hranu, može biti preporučena posebna ishrana tokom nekoliko sedmica kako bi se provjerilo hoće li simptomi oslabiti. Psi mogu istovremeno imati alergije na hranu i alergene iz okoline, odnosno reagovati na više različitih alergena, što otežava dijagnostiku.

"U takvim slučajevima možemo razgovarati o intradermalnom testiranju kože", objašnjava Corriveau. Clark, međutim, upozorava da je, kada je prisutno više alergena, ponekad teško utvrditi koliki dio simptoma izaziva upravo mačka, čak i nakon alergološkog testiranja.

Ako je pas alergičan na mačke i druge faktore iz okoline, veterinar može preporučiti brisanje šapa nakon boravka na otvorenom, korištenje prečišćivača vazduha s HEPA filterom, redovno kupanje psa odgovarajućim šamponom te čišćenje tepiha, namještaja i ležajeva kućnih ljubimaca.

Ako to nije dovoljno, veterinar može preporučiti lijekove za ublažavanje simptoma. Antihistaminici mogu biti ograničeno učinkoviti kod svraba pasa, jer se njihov imunološki odgovor razlikuje od ljudskog. Dok kod ljudi važnu ulogu u alergijskim reakcijama imaju histamini, kod pasa značajan dio reakcije posreduju citokini. Prije davanja bilo kakvih lijekova psu potrebno je obavezno posavjetovati se s veterinarom.

Za kontrolu alergijskog svraba mogu se koristiti i lijekovi na recept, kao i injekcije protiv alergijskog svraba koje primjenjuje veterinar. Njihov učinak može trajati nekoliko sedmica, zavisno od psa i izraženosti simptoma, a terapija se po potrebi ponavlja u dogovoru s veterinarom.

Prema Corriveau, posebna hrana za mačke može smanjiti količinu alergena u njihovoj slini i peruti za gotovo 50 odsto. Takva hrana osmišljena je da smanji količinu alergena koje mačke šire u okolini, a dostupna je u formulama prilagođenim odraslim i starijim mačkama.

Čak i ako mačka više ne živi u domu, tragovi njene sline i peruti mogu ostati u prostoru i nastaviti izazivati alergijske reakcije kod psa. Zato je najbolje s veterinarom dogovoriti plan koji uključuje smanjenje izloženosti alergenima, redovnu njegu i, prema potrebi, odgovarajuće lijekove.

Uz pravilnu brigu i veterinarski nadzor, pas i mačka u većini slučajeva mogu nastaviti živjeti zajedno.