Pozitivan stav prema starenju povezan je s dužim životom, pokazuje istraživanje

S godinama se spisak stvari koje tijelo teže podnosi neizbježno produžava, od cjelonoćnih izlazaka do jedenja brze hrane bez probavnih posljedica. Hoće li ta ograničenja uticati na sreću, prema pisanju Vicea, u velikoj mjeri zavisi od osjećaja kontrole nad vlastitim životom.

Upravo je taj osjećaj, poznat kao percipirana kontrola, bio u fokusu istraživanja naučnika Marije Wirth, Anne Elene Kornadt i Klausa Rothermunda. Oni su proučavali 268 odraslih osoba od 50 do 91 godine kako bi utvrdili na koji način starenje utiče na sreću.

Percipirana kontrola podrazumijeva uvjerenje da vlastite odluke i dalje utiču na životne ishode. Rezultati su pokazali da su ljudi koji su primijetili pad određenih sposobnosti bili znatno manje srećni ukoliko su se istovremeno osjećali bespomoćno.

S druge strane, učesnici koji su vjerovali da i dalje imaju kontrolu bili su manje opterećeni istim gubicima povezanim sa starenjem. Kao primjer se navodi bol u koljenu: umjesto potpunog odustajanja od fizičke aktivnosti, moguće je pronaći drugačiji oblik vježbanja, poput zamjene planinarenja plivanjem.

Istraživači upozoravaju da izbjegavanje aktivnosti zbog straha od povreda može ubrzati fizičko propadanje, dok odustajanje od stvari u kojima osoba uživa ne doprinosi dobrom raspoloženju.

Psihološkinja sa Univerziteta Stanford Laura Carstensen istraživala je zašto starije osobe, uprkos većim fizičkim ograničenjima, često navode da su srećnije od mlađih. Njeno istraživanje ukazuje na to da ljudi s vremenom postaju svjesniji koliko im je vremena preostalo, zbog čega pažljivije biraju ono čemu će posvetiti pažnju.

Stav prema starenju mogao bi biti povezan i s dužinom života. Becca Levy, istraživačica sa Univerziteta Yale, utvrdila je da su starije osobe s pozitivnim stavovima o starenju živjele u prosjeku 7,5 godina duže od onih s negativnim stavovima. Ipak, riječ je o korelaciji, a ne o potvrđenoj uzročno-posljedičnoj vezi.

Glavna poruka ovih istraživanja jeste da održavanje nezavisnosti i prilagođavanje promjenama mogu pomoći u suočavanju sa starenjem. Moguće je naučiti nešto novo sa 65 godina ili promijeniti rutinu sa 80, bez pretpostavke da svaki novi rođendan nužno znači odricanje od još jedne stvari u životu.