Svaki 140. čovjek na svijetu je milioner

Ipak, činjenica da sve više ljudi prelazi granicu od milion dolara ne znači da svijet postaje ravnomjerno bogatiji. Naprotiv, jaz između onih koji posjeduju imovinu i onih koji uglavnom žive od plate ostaje jedna od ključnih ekonomskih tema.

Kada se kaže da je svaki 140. čovjek na svijetu milioner, prva reakcija je obično nevjerica. U svijetu u kojem milioni ljudi pokušavaju da izađu na kraj sa rastućim troškovima života, stanovanjem i svakodnevnim računima, podatak zvuči gotovo nestvarno. Ipak, broj milionera zaista raste, a izvještaji o globalnom bogatstvu pokazuju da se imovina sve više koncentriše u rukama ljudi koji već imaju kapital.

Prema izvještaju „Global Wealth Report 2025“, koji je objavio UBS, broj ljudi sa neto imovinom od najmanje milion američkih dolara povećao se tokom 2024. godine za više od 684.000. Na kraju te godine u svijetu je bilo gotovo 60 miliona dolarskih milionera obuhvaćenih istraživanjem. To je rast od oko 1,2 odsto u odnosu na prethodnu godinu.

Ipak, važno je razumjeti šta ovaj podatak zapravo znači. Milioner u ovim statistikama nije nužno osoba koja na bankovnom računu ima milion dolara. Riječ je o neto bogatstvu, odnosno vrijednosti imovine umanjenoj za dugove. U obračun mogu da uđu nekretnine, finansijska ulaganja i druga imovina, što znači da neko može da bude milioner na papiru, a da nema naročito veliki iznos lako dostupnog novca.

Zbog toga tvrdnju da je svaki 140. čovjek milioner treba posmatrati kao približnu ilustraciju, a ne kao univerzalnu statistiku. Izvještaji o bogatstvu najčešće analiziraju odraslo stanovništvo, dok se ukupan broj stanovnika svijeta odnosi i na djecu. Rezultat zavisi i od metodologije, obuhvata i definicije bogatstva.

Gdje živi najviše milionera?

Kada je riječ o apsolutnom broju dolarskih milionera, Sjedinjene Američke Države ubjedljivo prednjače. Prema UBS-u, na kraju 2024. godine imale su gotovo 24 miliona milionera, odnosno oko 40 odsto ukupnog broja u svijetu. Kina je bila na drugom mjestu sa približno 6,3 miliona. Slijede Francuska, Japan, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Ovakav raspored nije slučajan. Sjedinjene Države imaju veliko i razvijeno tržište kapitala, snažan tehnološki sektor, veliki broj preduzetnika i sistem u kojem su vlasništvo nad akcijama i dugoročna ulaganja važni izvori bogatstva. Rast vrijednosti kompanija i nekretnina može da poveća imovinu njihovih vlasnika čak i kada se njihovi redovni prihodi ne mijenjaju u istoj mjeri.

Međutim, broj milionera nije isto što i prosječan životni standard. Zemlja može da ima veliki broj veoma bogatih ljudi, a istovremeno i značajan dio stanovništva koji teško podmiruje osnovne troškove. Za razumijevanje ekonomskog položaja građana zato je važno posmatrati i medijalno bogatstvo, raspodjelu prihoda i troškove života, a ne samo broj ljudi koji su prešli određeni imovinski prag.

Kako nastaje sve više milionera?

Jedan od najvažnijih razloga jeste rast vrijednosti imovine. Kada cijene akcija rastu, vlasnici udjela u kompanijama postaju bogatiji. Isto važi za vlasnike nekretnina čija tržišna vrijednost raste tokom godina. Čak i bez naglog povećanja plate, neko može da pređe granicu od milion dolara zahvaljujući imovini koju je stekao ranije.

Drugi izvor bogatstva jeste preduzetništvo. Osnivači kompanija mogu da izgrade imovinu kroz vlasničke udjele, prodaju poslovanja ili isplatu dividendi. Digitalna ekonomija dodatno je otvorila mogućnosti za razvoj poslova koji mogu da dođu do velikog broja kupaca bez potrebe za tradicionalnom infrastrukturom. Softver, digitalni proizvodi i određene vrste onlajn poslovanja omogućavaju širenje poslovanja na međunarodna tržišta.

Treći put je dugoročno investiranje. Ljudi koji redovno ulažu dio prihoda u diversifikovane portfelje mogu tokom vremena da izgrade značajnu imovinu zahvaljujući prinosima i efektu složene kamate. Ipak, to nije brz niti zagarantovan put do bogatstva: rezultati zavise od prihoda, vremena, prinosa, troškova, poreza i rizika.

Nasljeđe takođe ima važnu ulogu. Nisu svi milioneri bogatstvo izgradili isključivo sopstvenim radom. Prenos nekretnina, novca i vlasničkih udjela između generacija može značajno da utiče na početnu poziciju pojedinca, kao i na njegove mogućnosti da dalje uvećava imovinu.

Zbog toga priča o rastu broja milionera nije jednostavna priča o ljudima koji su pronašli recept za uspjeh. Ona govori i o tome koliko je važno već posjedovati imovinu koja može da raste.

Zašto više milionera ne znači da su svi bogatiji?

Ovdje dolazimo do najvažnijeg paradoksa. Broj milionera može da raste istovremeno sa ekonomskom nesigurnošću velikog dijela stanovništva.

Prema „World Inequality Report 2026“, najbogatijih deset odsto svjetske populacije posjeduje oko 75 odsto ukupnog bogatstva, dok donjih 50 odsto posjeduje svega dva odsto. Drugim riječima, polovina stanovništva svijeta zajedno raspolaže tek malim dijelom ukupne imovine.

Ovi podaci ukazuju na razliku između stvaranja bogatstva i njegove raspodjele. Ako vrijednost akcija i nekretnina raste, korist od toga najdirektnije imaju ljudi koji ih već posjeduju. Oni koji najveći dio prihoda troše na stanovanje, hranu, prevoz i druge osnovne potrebe imaju mnogo manje prostora za ulaganje.

Tu je i pitanje inflacije. Milion dolara i danas predstavlja značajnu imovinu, ali njegova kupovna moć nije ista kao prije nekoliko decenija. Prag od milion dolara ostao je nominalno isti, dok su se cijene nekretnina, usluga i drugih dobara mijenjale. Zbog toga broj ljudi koji prelaze tu granicu ne mora da raste istim tempom kao njihova stvarna kupovna moć.

Drugim riječima, više milionera ne znači automatski da je život postao lakši za prosječnog čovjeka.

Može li neko da postane milioner bez početnog kapitala?

Moguće je izgraditi značajnu imovinu i bez velikog nasljeđa ili početnog kapitala, ali takav put obično zahtijeva vrijeme, disciplinu i povoljne okolnosti. Ne postoji univerzalna formula koja garantuje uspjeh, a priče o brzom bogaćenju često zanemaruju rizike, neuspjehe i prednosti koje pojedinci imaju na početku.

Za većinu ljudi proces počinje stvaranjem razlike između prihoda i rashoda, smanjenjem skupih dugova i postepenim stvaranjem finansijske rezerve. Sljedeći korak može biti dugoročno investiranje u skladu sa sopstvenim mogućnostima, ciljevima i tolerancijom na rizik.

Rast prihoda takođe je važan. Razvoj stručnih vještina, prelazak na bolje plaćene poslove ili pokretanje održivog poslovanja mogu da povećaju iznos koji ostaje na raspolaganju za štednju i ulaganje. Međutim, mogućnost da se to učini zavisi i od životnih troškova, porodičnih obaveza, pristupa finansijskim uslugama i ekonomskih prilika.

Posebno je važno razlikovati prihod od bogatstva. Visoka plata ne garantuje visoku neto imovinu ako je prate veliki dugovi i rashodi. Sa druge strane, osoba sa umjerenim prihodima može tokom više decenija da izgradi značajnu imovinu ako posjeduje vrijednu nekretninu, redovno štedi i ulaže.

Milioneri kao ogledalo globalne ekonomije

Rast broja milionera pokazuje da se bogatstvo i dalje stvara, ali i da sve veći značaj imaju vlasništvo nad imovinom, pristup tržištima kapitala i mogućnost da se kapital uvećava tokom vremena.

Ipak, broj koji na prvi pogled zvuči kao dokaz globalnog prosperiteta otvara i drugo pitanje: ko učestvuje u tom rastu, a ko ostaje izvan njega?

Ako se vrijednost imovine povećava brže od prihoda ljudi koji nemaju šta da ulože, ekonomske razlike mogu da postanu još izraženije. Zbog toga uspjeh jedne ekonomije ne bi trebalo mjeriti samo brojem milionera, već i time koliko ljudi ima mogućnost da obezbijedi stabilan život, stekne imovinu i planira budućnost bez stalne finansijske neizvjesnosti.

Možda je zato važnije pitanje od toga koliko milionera danas ima na svijetu sljedeće: da li se mogućnost da se postane bogat širi na sve veći broj ljudi ili bogatstvo prvenstveno raste tamo gdje ga već ima?