Šta se događa u našem organizmu dok udišemo nevidljive zagađivače? Evo kako da umanjite efekte

Sitne čestice mogu da prodru duboko u pluća, pokrenu zapaljenske procese i utiču na krvne sudove, srce i mozak. Nauka sve jasnije pokazuje da kvalitet vazduha nije samo ekološko pitanje, već jedan od važnih činilaca javnog zdravlja.

Zimi, kada se vjetar nad gradom umiri, a dim iz dimnjaka i izduvni gasovi ostanu zarobljeni blizu tla, kvalitet vazduha postaje tema svakodnevnih razgovora. Provjeravamo aplikacije, gledamo boju na mapama zagađenja i pitamo se da li je bezbjedno izaći u šetnju, odvesti dijete u park ili otići na trčanje.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) prepoznaje zagađenje vazduha kao jedan od vodećih rizika za zdravlje ljudi. Posljedice obuhvataju respiratorne i kardiovaskularne bolesti, moždani udar i rak pluća. Posebno je važan podatak da izloženost ne pogađa samo osobe koje već imaju zdravstvene probleme: dugotrajno zagađenje predstavlja rizik za cjelokupnu populaciju.

Nevidljive čestice koje stižu dublje nego što mislimo

Kada govorimo o zagađenom vazduhu, često koristimo izraz „čestice“, ali nisu sve iste veličine, niti se na isti način ponašaju u disajnim putevima.

Pažnju naučnika privlače PM10 i PM2.5. Ove oznake odnose se na čestice prečnika manjeg od 10, odnosno 2,5 mikrometara. PM2.5 su toliko sitne da mogu da dospiju duboko u pluća, do najfinijih dijelova u kojima se odvija razmjena gasova.

Njihovo porijeklo je različito. Nastaju sagorijevanjem uglja, drveta, nafte i drugih goriva, u saobraćaju i industrijskim procesima, ali i hemijskim reakcijama različitih materija u atmosferi.

Kada dospiju u disajne puteve, sitne čestice doprinose oksidativnom stresu i zapaljenskim reakcijama. U organizmu se pokreću procesi koji utiču na funkciju pluća, regulaciju krvnih sudova i mehanizme zgrušavanja krvi.

Dejstvo nije ograničeno na mjesto na kojem je čestica prvobitno dospjela. Dio uticaja na druge organe ostvaruje se posredstvom zapaljenskih i drugih bioloških signala koji se šire organizmom.

Kada pluća nisu jedini organ na udaru?

Jedan od najvažnijih pomaka u razumijevanju zagađenja vazduha jeste sve više dokaza o njegovoj povezanosti sa bolestima kardiovaskularnog sistema. Dugotrajna izloženost takođe je povezana sa rakom pluća, hroničnom opstruktivnom bolešću pluća i pogoršanjem astme.

Evropska agencija za životnu sredinu (EEA) u izvještaju iz 2024. godine analizirala je zdravstvene posljedice dugotrajne izloženosti PM2.5, azot-dioksidu i prizemnom ozonu. Za 2022. godinu procijenjeno je da je u zemljama EU oko 239.000 smrtnih ishoda bilo povezano sa izloženošću koncentracijama PM2.5 iznad nivoa preporučenog u smjernicama SZO.

U istom izvještaju izloženost PM2.5 povezana je sa zdravstvenim opterećenjem koje uključuje ishemijsku bolest srca, moždani udar, rak pluća, dijabetes, hroničnu opstruktivnu bolest pluća i astmu kod djece.

Ovi podaci ukazuju na razmjere problema, ali i na važnu činjenicu: poboljšanje kvaliteta vazduha doprinosi smanjenju rizika od više različitih bolesti, a ne samo respiratornih oboljenja.

Zašto su djeca, trudnice i hronični bolesnici posebno osjetljivi?

Svi smo izloženi vazduhu koji udišemo, ali posljedice nisu jednake za svakoga.

Djeca imaju organizam koji se još razvija, a u odnosu na tjelesnu masu mogu da udahnu više vazduha nego odrasli. Zbog toga zagađenje predstavlja posebno važan problem za razvoj i zdravlje njihovog respiratornog sistema.

Kod osoba sa astmom ili hroničnom opstruktivnom bolešću pluća, zagađujuće materije pogoršavaju postojeće simptome. Ljudi sa kardiovaskularnim bolestima mogu da budu osjetljiviji na efekte koji utiču na krvne sudove i srčanu funkciju.

Trudnice, starije osobe i ljudi koji rade na otvorenom takođe spadaju među grupe kojima je potrebno posvetiti posebnu pažnju.

To ne znači da će svaka izložena osoba razviti bolest, niti da se posljedice mogu predvidjeti samo na osnovu jedne vrijednosti sa aplikacije. Rizik zavisi od koncentracije i vrste zagađivača, trajanja izloženosti, individualne osjetljivosti i drugih zdravstvenih faktora.

Može li nekoliko dana lošeg vazduha da nam naškodi?

Kratkotrajna i dugotrajna izloženost nemaju potpuno iste posljedice.

Tokom perioda visokog zagađenja može da se javi ili pogorša kašalj, iritacija disajnih puteva, otežano disanje i simptomi astme. Kod osjetljivih osoba rastu i rizici povezani sa kardiovaskularnim sistemom.

Dugotrajna izloženost, međutim, povezana je sa razvojem i pogoršanjem hroničnih bolesti. To je jedan od razloga zbog kojih problem ne možemo da riješimo samo tako što ćemo nekoliko dana ostati kod kuće kada je vazduh izrazito zagađen.

S druge strane, ni pojedinačna visoka vrijednost ne znači da će osoba koja je tog dana bila napolju nužno oboljeti. Zdravstveni rizik je mogućnost, a ne automatski ishod.

Kako da se zaštitimo kada je vazduh zagađen?

Samostalno ovaj problem ne možemo da riješimo, ali svako od nas može da preduzme određene korake kako bi smanjio izloženost.

SZO naglašava da su najvažnije mjere one koje smanjuju zagađenje na samom izvoru, dok individualne mjere predstavljaju dopunu, a ne zamjenu za javnozdravstvene politike.

1. Pratite podatke, a ne samo izgled vazduha

Provjeravajte lokalna mjerenja kvaliteta vazduha i, kada su dostupni, podatke o pojedinačnim zagađivačima, naročito PM2.5, PM10 i azot-dioksidu. Boja neba i vidljivost nisu pouzdana zamjena za mjerenje.

2. Prilagodite vrijeme i mjesto fizičke aktivnosti

Redovno kretanje ostaje važno za zdravlje. Kada su koncentracije zagađivača visoke, razmotrite pomjeranje treninga, kraću ili manje intenzivnu aktivnost na otvorenom, odnosno izbor rute dalje od prometnih saobraćajnica.

Osobe sa hroničnim bolestima treba da prate individualne preporuke ljekara.

3. Smanjite prodor spoljašnjeg zagađenja u zatvoreni prostor

Zatvaranje prozora tokom izrazito zagađenih perioda može pomoći, ali efekat zavisi od zgrade, ventilacije i unutrašnjih izvora zagađenja.

Kada se kvalitet spoljašnjeg vazduha popravi, provjetravanje je važno kako bi se smanjilo nakupljanje zagađivača koji nastaju u zatvorenom prostoru.

4. Obratite pažnju na vazduh u sopstvenom domu

Duvanski dim, dim od sagorijevanja i isparenja tokom kuvanja dodatno pogoršavaju kvalitet vazduha u zatvorenom prostoru.

Izbjegavajte pušenje u kući i koristite odgovarajuću ventilaciju prilikom kuvanja. Prenosni prečišćivači sa odgovarajućim filterima mogu da smanje koncentraciju čestica u prostoriji, ali ne rješavaju zagađenje na otvorenom.

5. Ne računajte na običnu hiruršku ili platnenu masku kao pouzdanu zaštitu

SZO ukazuje da obične maske za lice nisu efikasna mjera za smanjenje izloženosti zagađenju.

Respiratori koji dobro prijanjaju uz lice i ispunjavaju odgovarajuće standarde mogu da umanje udisanje čestica u određenim situacijama, ali prilikom njihove upotrebe treba voditi računa o pravilnom korišćenju i zdravstvenom stanju korisnika.

Problem je mnogo veći od pojedinca

Mogućnosti pojedinca su ograničene, a dugoročno smanjenje zdravstvenih posljedica zahtijeva kontrolu emisija iz saobraćaja, industrije i sistema grijanja, pouzdano praćenje kvaliteta vazduha, dostupne informacije i javne politike koje vode čistijem vazduhu.

Zagađenje vazduha je zato istovremeno medicinski, ekološki i društveni problem.

Ipak, prevencija počinje razumijevanjem rizika, smanjenjem izloženosti kada je moguće i stvaranjem uslova u kojima je čist vazduh dostupan svima.