Ludi naučni eksperimenti
Danas zahvalujući nauci i tehnologiji možemo ostvariti ono što je nekada davno pre bilo gotovo nezamislivo tj.u domenu naučne fantastike. Dok neki ljudi sve blagodati modernog sveta koriste kako bi našli rešenja za neke bitne probleme, drugi ih koriste kako bi ostvarili svoje neobične i lude projekte kao i eksperimente.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Sir s ljudskim bakterijama
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Nadamo se da niste gadljivi. Evo jednog izazova za gurmane i ljubitelje sireva. Da li bi ste probali sir koji je "začinjen" ljudskim bakterijama?
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Mikrobiologist Christina Agapakis i stručnjak za mirise Sissel Tolaas odgovorni su za ovu recepturu. Oni su napravili brisove različitih delova ljudskog tijela, između ostalog, nosa, pupka, nožnih prstiju i unutrašnjosti usta. Pronađene organizme dodali su u sveže mleko i napravili 11 sireva, a svaki je imao miris svog "donora".
Projekt pod nazivom "Selfmade" trebalo je pomoći ljudima da bolje razumeju mikrobe i razmisle zašto nam se baš toliko gade.
"Zašto se osećamo neugodno zbog bakterija na svom telu, a bakterije u sirevima ne predstavljaju nam neugodnost", upitala se Agapakis.
Sirevi su bili izloženi na naučnoj izložbi "Grow your own: Life After Nature" u Dablinu.
Lica napravljena od DNA
Svaki put kada na trotoar bacite opušak cigarete ili žvakaću gumu, vi ustvari bacate svoj DNA.
Heather Dewy-Hagborg takve "otpatke" odnosi u biotehnološku laboratoriju "Genspace" u Bruklinu i tamo iz njih izvlači sekvence DNA lanca i uz pomoć računarskog programa određuje neka svojstva i osobine poput pola, boje kose, dimenzija lica kao i debljine. Uz pomoć tih podataka kompjuterski program stvara sliku ljudi koji su odbacili opušak ili žvaku. Lica nisu savršene kopije, ali Heather ih opisuje kao lica koja imaju "porodičnu sličnost" s osobom čiju je DNA iskoristila. Kada završi "portrete", ona ih štampa (printuje) sa 3D printerom.
Ljudska petunija
Brazilac Eduardo Kac poznat je po svojoj "transgeničnoj umjetnosti", radovima koji menjaju prirodu i stvaraju nove oblike života.
Autor je kontroverznog projekta "GFP Bunny" u sklopu kojeg je iz meduze izvukao fluorescentni protein i stavio ga u zametak zeca. 2009. godine on je uspeo da dobije prvog biolumiscentnog zeca.
Iste godine upoznao je svet s Eduniom, rozom petunijom koja je imala i ljudski deo. Cvet je zapravo sadržavao gene iz njegovog tela. Eduardo je uz pomoć naučnika izvadio svoju krv, kopirao genetičku sekvencu iz svog imunog sustava i ubrizgao svoj gen u biljku.
"Ona živi. Stvarna je, stvarna poput mene i vas. Razlikuje se jedino po tome što je nije napravila priroda nego ja", izjavio je Eduardo.
Odeća od bakterija
Dizajneka Suzanne Lee napravila je za liniju odeće koja se verovatno neće svideti ljubiteljima mode.
Uz pomoć miliona mikroba u sklopu projekta "BiCouture Research" napravila je liniju jakni, majici i cipela. Njen proces izrade odeće započinje kuvanjem 30 litara zelenog čaja u koji dodaje veliku količinu šećera. Kada se čaj ohladi u njega stavlja mešavinu bakterija i kvasca. Kako tekućina fermentira tako bakterije stvaraju nano-vlakna celuloze koja na vrhu tekućine formiraju lepljivu "plahtu". Nakon nekoliko sedmica Lee nastalu "tkaninu" opere, osuši i započinje dizajniranje odeće.
Dizajnerka sanja kako će jednog dana napraviti odeću koja će hraniti telo i štititi ljude od raznih bolest.
Čovek sa tri uveta
Australijski umetnik Stelarc voli koristiti svoje telo kao glavni instrument svog umetničkog izražaja. 2006. godine Hirurzi su iz njegove kože konstruirali uvo i hriurškim putem mu ga ugradili u njegovu levu podlakticu.
Umetnik još nije završio s hirurškim zahvatima na svoj trećem uhu i uskoro mu namerava dodati ušnu resicu.
Krajnji cilj je opremanje uva s mikrofonom i bežičnim odašiljačem. Uho tada namerava spojiti s internetom kako bi svako na svetu mogao čuti ono što on sluša u određenom trenutku.
Voleo bi da uvo funkcioniše i kao "telefon". Ako ga neko nazove na telefon on bi s osobom mogao razgovarati kroz treće uho, a glas osobe čuo bi u svojoj "glavi" tj. u ustima u kojima bi imao ugrađen mini zvučnik.
Žena koja želi roditi morskog psa i posle ga pojesti
Japanska umetnica Ai Hasegawa našla se pred dilemom. Želela je roditi, ali smatrala je da na Zemlji ionako ima previše ljudi. Zato je odlučila prvo odlučila kako želi roditi delfina, ali na kraju se odlučila za morskog psa. Zašto?
"Ugroženi su, njihov životni vek je dugačak skoro kao i ljudski i ono najvažnije, ukusni su", rekla je Hasegawa.
Nakon poroda, neko vreme bi "odgajala" morskog psa i onda ga pustila u divljinu kako bi dobio na okusu. Morski pas bio bi opremljen GPS uređajem.
Kada bi ga neko ulovio, Hasegawa bi ga pronašla, kupila njegove filete i pojela svoje "dete".
Hasegawa trenutno sarađuje s ginekolozima koji bi trebali povećati njenu maternicu u pretvoriti ju u "akvarijum". Namerava stvoriti genetski modificiranu placentu koja bi nnjeno mladunče čuvala od antitela.











