Slučaj Bobar banke – Povjerenje na tankoj žici

Uz to, izuzetno dobro plaćenim menadžerima, čije mjesečne plate često premašuju godišnje zarade radnika iz privrede. I još jednom se potvrdilo da su, nakon izgubljene bitke, svi generali pametni.

 

Banke u BiH i Republici Srpskoj već dvadeset godina uživaju posebne privilegije vlasti i ponašaju se kao „svete krave", zaštićene od bilo kakve kritike javnosti. Dok većina privrednih društava grca u problemima, poslujući na ivici rentabilnosti i likvidnosti, banke svake godine iskazuju pozamašnu dobit u poslovanju i hvale se izvanrednim poslovnim rezultatima.

 

Banke su te koje diktiraju pravila igre deponentima i klijentima, počevši od visine kamata i procjenjivanja rizika, pa do onih minornih stvari, kao što je pravovremeno obavještavanje javnosti o ukupnom kapitalu banke, o aktivi i pasivi, o plasiranim kreditima, lošim i nenaplativim kreditima, i svemu onome što itetako interesuje sve one koji imaju svoj kapital u bankama.

Nakon svega ovoga što je zadesilo Bobar banku i njene klijente, građani očekuju puno više informacija iz banaka, od njihovih PR službenika i informativnih službi. Vjerovatno bi u tom slučaju bilo puno manje stresa i panike među vlasnicima depozita, koji svoju životnu ušteđevinu i teškom mukom stečen novac godinama povjeravaju menadžmentima banaka.
U kontekstu svega ovoga što se trenutno dešava u Bobar banci i u drugim bankama iz kojih vlasnici izvlače svoje depozite, treba napraviti jasne i precizne analize, te utvrditi zbog čega se sve ovo dešava.

I sada, na primjeru Bobar banke, kao i puno puta ranije, moglo se čuti ono dobro poznato: „Politici nema mjesta u bankama", jer, kada politika uđe u banku, onda se desi ovo što se sada dešava u Bobar banci.

Ekonomska kriza, očigledno je, postaje sve izraženija, a politika zaduživanja, kao virus, zahvatila je Vladu RS, njene institucije, fondove, lokalne zajednice. Zaduživanju, kao da kraja nema. Međutim, a to već i djeca znaju, balon što se više naduvava, svakog trenutka može da pukne. Kao da nikome u ovom entitetu i u ovoj državi nije jasno da se do beskonačnosti niko ne može zaduživati, da jednom svemu mora doći kraj, da se može i mora živjeti samo od svoga rada, a ne od tuđe pomoći i od nepovoljnih kredita. Zbog toga bi jedna kompletna inventura finansijskog i bankarskog sektora u RS dobro došla, koliko god zbog onih koji svakodnevno donose teške poslovne odluke, toliko i zbog građana koji još uvijek vjeruju da su svoje depozite ostavili na sigurno mjesto.