Romska svakodnevica u Bijeljini

Otpad kao izvor prihoda

Sakupljanje sekundarnih sirovina još uvijek je za mnoge Rome jedini izvor prihoda. Na deponijama smeća ili u kontejnerima po gradu oni pronađu ono što se može prodati otkupljivačima koji na ovakvim poslovima zarađuju hiljade maraka mjesečno. Za one koji sakupljaju otpad ostane tek onoliko da mogu preživjeti. Ništa se tu decenijama ne mijenja, osim smanjenog broja prosjaka u Semberiji.

Za Rome nema posla

Mujo Beganović je ponosan na svoje unuke. Predsjednik je Udruženja „Složna braća" i brine se o socijalno ugroženim članovima romske zajednice. Beganović potvrđuje da nijedan Rom nije stalno zaposlen u Bijeljini, te da su projekti namijenjeni obrazovanju romske djece djelimično uspjeli. Sve češće odlazi u Berlin u potrazi za dodatnom zaradom i rješenjem problema svoje porodice.

Spas u Evropi

Na popisu iz 1991. se tek blizu 9.000 građana BiH izjasnilo kao Romi, dok se danas procjenjuje da ih u BiH živi oko 50.000. Na bijeljinskom primjeru se vidi da mnogi od 3.000 ovdašnjih Roma veći dio godine borave negdje u Evropi, najčešće u Njemačkoj ili Austriji. Tamo imaju izvor prihoda i socijalnu sigurnost, a velike, prazne kuće u domovini posjećuju samo tokom praznika.

Čija je kuća veća, ljepša?

Veliki novac ulaže se u nekretnine, uglavnom za izgradnju raskošnih kuća. Nema izgrađenih poslovnih prostora, registriranih preduzeća, a zvanično, u Bijeljini nijedan Rom nije zaposlen. Socijalna pomoć manja od 100 maraka ne garantuje ni puko preživljavanje. Žive od novca zarađenog u Evropi, ali ne ulaže u ono što bi im omogućilo ekonomsku sigurnost u rodnom gradu.

Prestiž i na grobljima

Procjenjuje se da u evropskim zemljama živi oko desetak miliona Roma. Snalažljivi su i uspijevaju da se prilagode svakoj sredini. Čuvaju svoju posebnost i jezik, ali poneke običaje usvajaju i prenose u matičnu zemlju. Ekonomski prestiž iskazuju i prilikom sahranjivanja o čemu svjedoče spomenici na grobljima. „Mi smo muslimani, ali imamo neke svoje specifičnosti", jednostavno objasne.

Omladinski romski centar u Bijeljini

Bugarska, Mađarska, Makedonija, Rumunija, Slovačka, Srbija, Hrvatska, Češka, Crna Gora, Bosna i Hercegovina usvojile su nacionalne planove rada. Materijalnu i stručnu pomoć za projekte regionalne saradnje, kao i za implementaciju Nacionalnih planova, pružale su institucije Evropske unije. Nakon deset godina Omladinski romski centar u Bijeljini više ne radi. Nema više radionica i projekata.

Ništa se nije promijenilo

Bosna i Hercegovina se 'Dekadi Roma' 2005-2015. priključila 2008. godine. U stambeno zbrinjavanje uloženo je preko 12 miliona maraka u 55 opština, ali za ugrožene Rome ništa se bitno nije promijenilo. Problem su korupcija, komplikovane procedure i neriješeni imovinsko-pravni odnosi. Socijalni jaz nije prevaziđen.

Obrazovanje kao spas?

Država ne ulaže u programe obrazovanja Roma. Takvi programi realizirani su uz pomoć EU. Dragan Joković, menadžer Udruženja za promociju obrazovanja Roma "Otaharin", kaže de se u osnovim školama u Bijeljini obrazovalo 128 romske djece, od čega je polovina ostala neocijenjena zbog izostanaka. Osnovni razlog problema izostanaka djece je velika migracija njihovih porodica ka zemljama zapadne Evrope.

Mnoge porodice teško žive

Mnoge romske porodice u BiH i danas teško žive. Efekti ključnih, skupih projekata „Dekade Roma" kao da nisu stigli do njih. Nisu obuhvaćeni adekvatnom socijalnom i zdravstvenom zaštitom, a nema ni sigurnog posla. Zato u Evropu odlaze oni koji mogu, a ostali se snalaze onako kako znaju.

Kako zaraditi za život?

Borba za opstanak je njihova svakodnevica još od djetinjstva. Zaraditi za život se mora i ovi dječaci vožnju biciklom ili na rolerima kombinuju sa sakupljanjem otpada. Oni traže svoj put kroz život na razne načine.