Bijeljinski Neboder - simbol "novog doba"
Građevine, kao i ljudi imaju svoju dušu i ime. One žive sa sredinom u kojoj su nastale. Bijeljinski Neboder je u tom smislu najbolja potvrda.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Ideja o izgradnji prve višespratnice u Bijeljini bila je podstaknuta željom da centar Bijeljine dobije urbano lice po tadašnjim shvatanjima modernosti, umjesto dotadašnje orijentalne stare čaršije sa pijacom u centru grada.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Pored stare Janjica-čaršije sa pijacom, orijentalnog izgleda, žrtve takve urbanizacije postali su i stari hotel „Drina", zgrada bioskopa i dijelovi ulica kojih se danas sa čežnjom sjećaju stari Bijeljinci.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Kao naknadu za to, Bijeljina je dobila prostrani Gradski trg, sa fontanama, drvoredima, nove ulice u centru grada, a najdominantija nova građevina u centru Bijeljine postala je prvi gradski Neboder.
Zgrada Lozničanka i Neboder u izgradnji, 1959. godina
Izborom položaja za Neboder, nasuprot zgradi Opštine, arhitektonskom simbolu prošlog sistema, poručivano je da je nastalo novo, tada se vjerovalo, naprednije doba.
Pripreme za izgradnju su trajale dugo, jer je, pored projekta, trebalo obezbijediti znatna novčana sredstva i osloboditi prostor za njegovu izgradnju. Ipak, odmah nakon izgrađenih prvih spratova, gradilište je postalo senzacija za semberske ravničare, privlačeći njihovu sve veću znatiželju.
Izgradnja je završena 1960. godine i, sa svojih devet spratova, Neboder je postao najviša građevina u čitavoj Semberiji i dugo je zauzimao počasno mjesto na svim razglednicama Bijeljine, kao svojevrstan simbol prosperiteta.
Odskakao je u svemu i ličio na usamljenika u prostoru ravnice koja je, nekako, familijarna i porodična. Postao je mezimac grada i sredine, ali i jedina zgrada sa liftom i pravim liftađžijom.
Zgrada Lozničanka i Neboder neposredno nakon izgradnje, 1960. godina
Prvi tadašnji stanari Nebodera bili su krem Bijeljine, sve uticajni ljudi, stručnjaci, direktori, inspektori, političari...
Na posljednjem, devetom spratu bio je Klub privrednika ili neka vrsta moderne kafane, preteča svim današnjim kafićima u gradu.
Uspinjanje na Neboder je postala stvar prestiža. Za sve one koji su imali sreću da se popnu na vrh, bila je pripremljena knjiga utisaka. Bilo je tu mnogo zapisanih izliva osjećanja i divljenja sa potpisima i parafima.
Na Neboder se išlo kao u bioskop ili u pozorište, kafić je bio uvijek krcat, a svako mjesto popunjeno. A onda, najednom svemu je došao kraj.
Poslije više od dvije godine lift je stao za duži vremenski period. U međuvremenu, uticajni i odgovorni obezbjedili su sebi bolje stanove na novim lokacijama.
Danas je Neboder već u poodmakloj zreloj dobi kada se o njemu drugačije govori. Nekada najmodernija zgrada u Bijeljini zasenjena je drugim – višim i modernijim.
U očima prolaznika Neboder više ne predstavlja atrakciju već spomenik jednog prošlog vremena, kojeg se Bijeljinci, navikli na današnji brzi način života, sjećaju sa sjetom.
