Bijeljinac Sefer Jašarević raduje se Bajramu i u 92.
Blizina Bajrama izaziva radost na licu Sefera Jašarevića Sejfe (1924.), krepkog starca iz Bijeljine koji se svakom prazniku posebno obraduje.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Prilika je to za okupljanje barem nekih od članova porodice rasute po cijelom svijetu.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Dva sina i četiri kćerke s porodicama žive u Sloveniji, Americi, Australiji, Tuzli, Janji. Posjete ga kada mogu, kako veli, naročito kćerke koje žive u Janji i Tuzli, a Sejfo se posebno raduje susretima s unucima i unukama.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
- Eh, nekada sam redovno klao kurbane za sebe i za suprugu. Sve do pretprošle godine, ali sada je to teže. Nema mi ko pomoći, ko isjeći, ko razdijeliti - priča nam Sefer.
Ostale su uspomene i sjećanje, ali i neizmjerna želja za životom. Za razliku od mnogih Bijeljinaca, Sejfo nije htio prodati niti zamijeniti svoju imovinu u Bijeljini. Kaže da želi umrijeti u svom gradu.
Željno iščekuje proklanjavanje Krpić džamije, u čijem komšiluku živi. Nada se barem nekom namazu dok ga snaga još služi.
- Ja se otimam da ne ležim puno, da ne sjedim puno, da ne stojim puno. Pravim sebi onako kako mogu i moram. Ako Bog da, nadam se namazima u svojoj džamiji - kazuje nam dedo, koji je penziju zaradio, kako kaže, na željeznici kao pružni radnik.
Tokom većeg dijela godine Sefer Jašarević živi sam. Posjeti ga poneki prijatelj, komšija, ali tih posjeta je sve manje.
Zato u 92. godini i pravi kolica na četiri točka kako bi se lakše mogao kretati, stići tamo gdje poželi.
22° 10°
