"Magija noći" - šesto poglavlje

Istorija me oduvek zanimala iako sam krenula drugim stopama. Ona je bila tu večito nazivana „Učiteljicom života". Volela sam da izučavam stare spise, a kao potvrda verodostojnosti dnevnika koji sam čitala, pomogli su mi zapisi iz našeg muzeja. Toliko je toga u njima bilo o Bijeljini. Nisam znala na koju stranu pre da krenem. Fascinirao me je podatak da su tragovi života ljudi na prostoru današnje Bijeljina iz mlađeg kamenog doba - neolita. Najviše je nalaza pronađeno u atarima sela Ostojićevo, Batković, Dvorovi i drugih. Posebno ističem prva dva sela, jer iz njih potiču moji roditelji. Njima se posebno dičim. Svaki period je označen nečim u Bijeljini.
Tragajući za svojim korenima, sasvim slučajno sam naletala na tebe. Delili smo istu strast. Strast prema istoriji. Ti susreti su bili slučajni, ali ne baš svi. Često, roveći po muzejskim zapisima, nadala sam se da ćeš i ti doći. Da će naša pustolovina biti još uzbudljivija. Znao si da od običnog prelistvanja starih zapisa, napraviš pravu pustolovinu. Vešto si krijumčario flašicu mog omiljenog vina. Nazdravljali smo njom, sijajući od unutrašnjeg zadovoljstva. Malo izazvanog vinom, a malo strašću. Oduševljavajući se novim saznanjima, ispitivali smo sebe i stare knjige koje su u sebi krile neku mističnost. Vino bi ubrzalo moj ritam i probudilo strast. Krali smo poljupce vešto se mazeći pred očima službenice Muzeja. Sve s tobom je bilo uzbudljivije, interesantnije. Napuštali smo istoriju i upuštali se u nova neistražena područja naših tela. Volela sam te iz dana u dan sve više. Kako me je privlačio taj miris, tela i bočice.
Osvajao si me, a da nisi upotrebio sva svoja oružja. Sjaj tvojih očiju, bio je dovoljan. Bila sam na koljenima.

Kraj šestog poglavlja

Roman "Magija noći" autora Ljubice Mlađenović

Prethodna poglavlja romana 1 2 3 4 5