Krčma u Batkoviću - mali muzej starina

Ova mala, tajnovita i sasvim neobična krčma koja još uvijek čuva dah prošlih vremena, nalazi se u selu Batković, nadomak Bijeljine.

Sama unutrašnjost kafane odiše nekim davnim vremenima, pa će vam se učiniti kao pravi mali muzej gdje svaki predmet priča neku svoju priču.

Već početkom šezdesetih godina, Savo je počeo da kreira svoju kolekciju starih, odbačenih predmeta. Marljivo je prikupljao predmete koje su ljudi odbacili prihvatajući savremen način života, pa su ga vrlo često sa čuđenjem posmatrali dok je fenjere, preslice, mlinove za kafu i ostale starine skupljao po smetlištima.

„Dovođenjem struje u semberska sela početkom šezdesetih godina, valjda iz pomodarstva, mještani su požurili da odbace sve te stare predmete. S čuđenjem su me posmatrali kada sam sa smetlišta prikupljao sve te starine. Međutim, kada je okolina shvatila da sve to radim ozbiljno, počeli su mi poklanjati stari novac i predmete, karbitne lampe..."

Jednu po jednu je oživljavao i kasnije ređao na zidove „Krčme", sluteći već tada da će moderne tehnologije i savremen način života izbrisati ona vremena u kojima su živjeli naše bake i djedovi.

„Znam 'životni put' skoro svakog predmeta, svakog fenjera i kome je sve osvjetljavao mračne sokake, i ko je s kim 'ašikovao' uz koju preslicu na nekadašnjim prelima" - priča nam Savo

U zimske dane ova mala krčma postaje pravo sastajalište seoskih boema, gdje se od jutarnjih časova pa do kasno u noć raspredaju seoske priče, prekrajaju svjetske politike, razmjenjuju lovačke i ribolovačke priče, smjenjuju državnici i vlade, slušaju vijesti Radio Beograda na starom radio - aparatu iz 1960. godine.

Očuvane preslice, svjedoci davnih, zabranjenih ljubavi, pričaće vam svoju priču a sve one postale su dio istorije koju čuva Savo Lazić, vlasnik „Krčme kod Komunjare".

Osim preslica, u Savinoj raritetnoj i izuzetno vrijednoj kolekciji starina mogu se naći fenjeri, pegle na žar, mlinovi za kafu, stare drvene posude za pripemanje hrane, brojne skulputre koje je sam rezbario, kao i one koje je nalazio u prirodi uz obalu Save i Drine, na kojima je priroda, kako to samo ona zna, izvajala čudesne likove ljudi i životinja.

Još od djetinjstva volio je da crta, međutim godinama kasnije izrađivao je razne skulpture od drveta koje i danas krase unutrašnjost njegove krčme. U duborezu, majstor Savo rezbario je likove nekih svojih dragih komšija, ali i znamenitih ljudi poput Tita i Radojke Lakić... iako se danas ne bavi duborezom, sve te skulpture još uvijek pažljivo čuva. Neke predmete je poklonio Muzeju „Semberija" u Bijeljini, školama u Nišu, Beogradu, ali i strancima, putnicima namjernicima koji su posjećivali njegovo selo Batković.

Pred veče uz fenjere na petrolej, kuvno vino, domaću rakiju i zvuke starih narodnih pjesama koje vraćaju u neka davna vremena, okupljaju se seljani prepičavajući dogodovštine iz mladosti i tako učine da sve, makar na trenutak, bude kao nekad.

Tekst: Nataša M.