Samohrana majka iz Dvorova: Mnogi ne primjete da sam slijepa
Mlijana Krsmanović (34) iz Dvorova kod Bijeljine do prije nekoliko godina bila je zdrava mlada žena, a danas je stopostotni invalid, koji ne želi socijalnu pomoć već pravo na rad.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Saznanje da se radi o specifičnoj bolesti koja dovodi do potpunog sljepila, za koju ni ljekari nisu imali detaljno objašnjenje, za nju je bio veliki šok.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
- Bolest je došla kao grom iz vedra neba. Završila sam školu, udala se, rodila troje dece, a onda se poslije rođenja trećeg djeteta desilo ono što nikako nisam mogla očekivati; oboljela sam - priča Milijana.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Klonula je i u očajanju mislila da više nikome nije potrebna i da je život za nju stao. U jednom trenutku ostaje sama sa djecom, osjećajući se potpuno odbačeno i nemoćno.
- Srećom, takvo stanje nije dugo trajalo, pre svega zbog moje prirode i podrške roditelja i djece. Shvatila sam da gubljenja vida nije razlog da ne uživam u odrastanju svoje troje djece i drugim radostima koje ljudi vrlo često ne primjećuju - kaže Milijana.
Kako bi se prekvalifikovala, u Sarajevu je upisala školu za slijepe i slabovide, četiri godine uredno davala ispite i u februaru ove godine stekla zvanje fizioterapeut-tehničar.
- Imam samo sedam posto vida na levo oko, ali sam radno sposobna - kaže Milijana i dodaje da ne želi nikakve privilegije, već samo da bude ravnopravna sa zdravim ljudima.
Prima 160 KM za tuđu njegu i pomoć i 120 KM dečjeg dodatka, a već dva mjeseca volontira u Banji Dvorovi.
- Iako nikada nisam slutila da bih mogla biti fizioterapeut, veoma sam srećna i mislim da dobro radim taj posao. Pacijeti ne primjete da sam slijepa i iznenade se kada im to kažem - priča Milijana.
Radosna je kada ljudima koji dolaze na terapiju svojom životnom pričom o borbi koju je vodila olakša i da snagu da stvari gledaju drugačije.
Njene kolege u Banji kažu da je dobar radnik i vedra osoba, a ona za njih da su joj velika podrška.
U društvu sličnih osoba
Milijana slobodno vrijeme, kojeg ima vrlo malo, uglavnom provodi u društvu osoba sličnih njoj.
- Sa njima se osjećam najprijatnije, nema nerazumijevanja, sažaljenja ni bilo kakve diskriminacije - kaže Milijana.
Priključila se i projektu „Živa biblioteka" Helsinškog parlamenta, kroz koji svedoči o svom životu i borbi koju vodi.
