Božo Miljanović - lični vozač 16 predsjednika opštine Bijeljina
91-godišnji Božo Miljanović iz Bijeljine poslije Drugog svjetskog rata bio je lični vozač, vjerovali ili ne, 16 predsjednika opštine Bijeljina.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Rođen je 24. novembra 1925. godine u Ugljevičkoj Obriježi, auto naučio da vozi u vojsci, da bi po povratku u Bijeljinu zadužio automobil "olimpiju". Kako su godine prolazile, Božo je dobijao bolje automobile, ševrolet, mercedes i druge.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Božo Miljanović još posjeduje vozačku dozvolu s rednim brojem 27 iz nekadašnje Bosne i Hercegovine. Svakom predsjedniku pamti imena, a bilo ih je čak 16 na čelu Bijeljine u periodu dok ih je vozio u skupocjenim automobilima.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
- Najbolji je bio ševrolet, nikad me nije izdao - prisjeća se Božo.
I dalje povremeno vozi automobil, a bicikl redovno. I to govori o njegovoj vitalnosti, iako je ušao u devedesetprvu godinu života. Rođen je 1925. u Ugljevičkoj obriježi, u vojsci FNRЈ naučio je da vozi i to je bila preporuka po povratku u Bijeljinu. Poslije godinu dana vožnje predsjednika opštine, položio je i zvanično vozački ispit u Tuzli. Nije zaboravio školovanje, u pauzama vožnje završio je Višu komercijalnu školu.

- Prvi automobil opštini Bijeljina poklonio je general pukovnik Franjo Erljević, bio je načelnik 4. armije. U Ljubljanu sam išao po auto "olimpiju" a onda smo ga stavili u vagon - priča Božo.
Božo nije vozio samo čelnike Bijeljine već i narodne heroje na godišnjice bitaka u ovom kraju. Јednom prilikom u njegovom autu je bilo čak četiri narodna heroja koji su učestvovali u bici na Maleševcima. Upoznavao je mnoge glumce dovozeći ih u Bijeljinu na kulturne manifestacije, a posebno pamti upoznavanje pjesnikinje Desanke Maksimović.
- Desanka je zaboravila šešir i ja sam ga poklonio Muzeju u Bijeljini - kaže Božo.
Prebirajući po uspomenama sjeća se i nabavke građe za Omladinski dom u Bijeljini, a potom i za Osnovni sud u vrijeme predsjednika Stojana Tomića. Najduži put mu je bio do Liona u Francuskoj, a najteži od Beograda do Bijeljine jedne zime kada je kroz smetove vozio 19 sati. Suprugu Јovanku, upoznao je na gradnji pruge Šamac - Sarajevo. Kaže da nije znala čime se on bavi, već je za njega, ističe Božo pomalo u šali, krenula ne zbog skupocjenih automobila, već zbog njega.











