Gojko niže petice dok Petar radi na imanju

Iako mu još nije zarasla noga i povremeno trpi bolove, otac hrabrog dječaka, za kojeg je čula javnost prije tri godine jer je sam brinuo o skoro nepokretnom ocu, ispričao je juče za "Nezavisne" da sada vode dobar život.

Priča o Đurićima dospjela je u javnost kada je komšija pozvao medije i ukazao na hrabrost osmogodišnjeg Gojka, koji se odrekao djetinjstva kako bi pomogao ocu koji je godinu ranije slomio nogu dok je sjekao drva u obližnjoj šumi.

Petar je ostao zakovan za postelju i bio je prepušten isključivo pažnji i brizi malog sina, kojeg je pritom i majka napustila. Da zlo bude veće, njih dvojica živjela su u trošnoj kući bez vode.

Iskrene suze dečaka heroja koji se sam brinuo za oca ganule su humane ljude iz RS i inostranstva, koji su Đurićima pritekli u pomoć te im je uz brojne donacije izgrađena i nova kuća. "Gojko i ja smo dobro i ne fali nam baš ništa zahvaljujući dobrim ljudima, iako meni ta noga još pravi probleme.

Rana je dosad trebalo da zaraste, ali to skroz slabo ide i još me boli. Imam puno obaveza na imanju, sada radim oko pšenice pa kada to riješim, moraću ponovo otići u Beograd da vidim može li se tu šta učiniti", priča nam Petar Đurić.

Gojko i danas pomaže ocu koliko stigne, a za koji dan treba da dođe sa zasluženog odmora. "Poslao sam Gojka kod tetke malo da odahne od škole. Imao je sve petice. Još je mali za teške fizičke poslove, ali mi ipak pomaže koliko može", priča ponosni otac.

Iako mu je noga ozbiljno povrijeđena, ovom demobilisanom borcu nije problem da radi na svojoj maloj farmi svinja i polju pšenice. "Sestra mi pomaže koliko može. Imam mašinu pa kosim pšenicu i sebi i drugima, tako da sam sada u obavezama. Pored toga imamo 23 prasića pa i oko njih ima posla", kaže vrijedni Petar Đurić.

Gojko Đurić 2013. godine dobitnik je nagrade "Nezavisnih novina" "Jelena Trikić - Majka Hrabrost", a koja se dodjeljuje za podvig godine.