Student stomatologije iz Bijeljine boravio u misiji u Mozambiku

Pun utisaka student šeste godine stomatologije iz Bijeljine Ljubomir Mićić vraća sjećanja na nedavno nezaboravno iskustvo u ovoj afričkoj zemlji. Prije nego što je otišao na sami istok dalekog kontinenta, Mićić je jedva čekao da učestvuje u volonterskoj promociji oralnog zdravlja i higijene da bi sa prve linije "fronta" uticao na borbu protiv karijesa. Htio je da nauči tamošnje mališane kako pravilno da peru zube i vode računa o higijeni. Međutim, ni slutio nije da će i oni njega naučiti mnogo toga. Najvažnijem od svega, naučili su ga kako se radovati malim i običnim stvarima.

 

- Sećam se da sam stajao ispred jedne škole i izvadio mobilni telefon. Hteo sam da se slikam za uspomenu. Jedan selfi. Dok sam tako preturao po telefonu osjetio sam da me neko posmatra. Okrenuo sam se i imao šta da vidim. Više od 50 mališana smijuljilo se i radoznalo virilo da vidi šta radim - priča kroz smijeh Mićić.

 

Veoma brzo su se potom oslobodili i prišli mu da se druže. Kaže da upravo zbog njih nikada neće zaboraviti tih nekoliko sedmica koje je proveo u Africi.

 

- Afrička djeca naprosto vrište od sreće kada im poklonite neke sitnice koje su nama sasvim uobičajene, čak neprimjetne. Grle i ljube u znak zahvalnosti. Niko od nas kada se probudi ne razmišlja o vodi za piće ili struji, dok je za afrički narod, koji uglavnom živi na rubu egzistencije, to luksuz - kaže Mićić.

 

Nažalost, mnogi od njih, kako ističe, odrastaju na ulici.

 

- Porodice su im razorene. Jedan muškarac ima više žena i obrnuto. HIV virus ima više od 60 odsto stanovništva. Iako sam znao gdje idem, tek kada sam stigao shvatio sam koliko im je loše, ali koliko se, ipak, raduju malim stvarima i životu - priča Mićić.

 

Mozambik ima samo jednog stomatologa na 135.000 stanovnika, a 88 odsto mališana nikada ga nije ni vidjelo.

 

- Ja sam za oko 1.500 klinaca bio stomatolog kojeg su prvi put sreli - rekao je Mićić.

 

Da bi se približio mališanima morao je naučiti bar osnove portugalskog jezika. Njega uče u školama, a mnoga afrička plemena i dalje koriste šangan, njihov stari jezik.

- Afrička djeca osvojila su moje srce. Jedina igračka im je automobilska guma i bubnjevi. Jurili smo ih zajedno i trkali se. Bilo je zaista zabavno družiti se sa njima kada god su nam obaveze dozvoljavale - dodaje Mićić.

Kada kiša pada mnoga afrička djeca ne idu u školu. Za mnoge nema mjesta u školskim objektima pa nastavu prate napolju.

- Volio bih zaista kada bismo toj djeci više pomogli i kada bi mogli u boljim uslovima da odrastaju - dodao je Mićić.

On je bio jedan od pet članova tima iz cijelog svijeta koji je od 5. do 26. septembra učestvovao u volonterskom projektu u Mozambiku. Taj projekat organizovalo je Međunarodno udruženje studenata stomatologije. Za 21 dan ovaj mali tim velikih humanista posjetio je dvije afričke osnovne škole, dva doma za djecu bez roditeljskog staranja i sigurnu kuću za djecu žrtve prostitucije i trgovine ljudima. Pregledali su 1.444 djeteta uzrasta od pet do 15 godina, a vratili su se sa mnoštvom uspomena i dirljivih slika koje će vječno biti urezane pred njihovim očima.

Novi izazovi

Pred Ljubomirom Mićićem su novi izazovi. Želi da posjeti i pomaže stanovnicima i drugih zemalja kao što su Tanzanija, Panama, Dominikanska Republika i Ruanda. Ipak, jedan od prioriteta biće mu organizovanje volonterskih aktivnosti sličnog tipa u RS i Srbiji.

- Zaista bih voleo u Srpskoj ili Srbiji realizovati slične projekte, posebno u školama u ruralnim i siromašnim područjima - rekao je Mićić.