Sve je spremno za spektakl!

Linije nisu baš prave ali uostalom znamo da postoje i krive, to smo učili u osnovnoj školi zar ne? Mreže zategnute, kao tamburska žica, na par mijesta ukrpljene kanapom od razornih udaraca, zastavice i zastave se vijore, čiste (oprane kišom), comet sistem uspostavljen (Wi-Fi od popa krademo, bože oprosti nam), sudije isplaćene prije utakmice (po FIFA standardima) i igrački kadar na broju plus ima i na klupi za rezerve (vjerovali ili ne).

Brojčana, vesela i u isti mah stroga publika u punom sastavu zauzela je svoje pozicije pored zaštitne ograde i spremna da u svakom trenutku izvrši silovit i strahovit pritisak na sudijsku trojku, a sve u cilju da se zna ko je domaćin a ko gost.

Tu su i dobro poznati transparenti ''Crnog oblaka'' (navijačke grupe naše FK ''Drine'') tipa ...malo nas je al' smo govna..., volim popit' volim zagalamit' da ga vidim ko će mi zabranit'', zatim... ovu utakmicu ne možete kupiti i brojni drugi.

Uprava kluba zadovoljno trlja ruke, zadovoljni brojem publike (biće naplaćenih ulaznica). Igrački kadar takođe trlja ruke (biće naplaćenih ulaznica što je proporcionalno jednako kao i broj gajbi piva koje će biti kupljene nezavisno krajnjem rezultatu) zadovoljni brojem publike. Sudija duva (svira u pištu) i utakmica može da počne.

Običnom posjetiocu ove seoske fudbalske utakmice koji uz par limenki piva, sjemenki i oraha koje tu oko igrališta nađe, najčešće se čini da je sve u redu, a nema pojma kako je to sve spremano (teren i igrači).

Hajde da pogledamo iza kulisa i da se vratimo samo nekoliko dana, a najčešće i sati prije početka meča, šta se dešava i kako se organizuje jedna seoska utakmica za mnoge i svetkovina.

Ponedjeljak

Prvi dan u nedelji (najgori), pred ''Cik-Cak-om'' kasno prije podne, uz kaficu, uprava kluba i stručni štab analiziraju par prijateljskih utakmica odigranih bez ijednog treninga (mi smo spremni, ko još trenira?!) kao i priča o potencijalnim pojačanjima i protivnicima (tać bo oni). Tu pada i dogovor ko je i za šta zadužen. Iz priče spoznajemo da sve to funkcioniše kao podmazano, nikakvih problema. Biće sve kako valja.

Utorak

Niko ništa!

Srijeda

Niko ništa!

Četvrtak

Najčešće posle ''Džilovanja'' kod našeg Nikole (prije svega odličnog igrača) koga vrbujemo da nam se pridruži u ekipu, zasjeda se kod ''Admirala' , neko mamura, neko igra tiket (moramo da spomenemo našeg najvećeg sponzora bez kojih ne bi mogli da funkcionišemo) i dogovara (ništa još se ne preduzima, a i što bi, ima još do nedelje) kako dalje. Zahvaljujući društvenim mrežama (tako je najlakše) obavještavaju se igrači za vrijeme i mjesto odigravanja prve utakmice u novoj sezoni. Jedan dio posla obavljen, lagano.

Petak

Predsjednik M.T. zove direktora kluba M.L. da pita zašto komesar za bezbjednost V.K. nije u CJB Bijeljina prijavio utakmicu za nedelju (za one kojima nije jasno, to je normalna procedura kad se prijavljuje skup veći od broja 50 ljudi). Direktor M.L. saznaje od trenera kluba R.S. da je njegov kum, a i komesar za bezbjednost V.K. na seoskoj daći i da je spriječen, stoga javlja predsjedniku M.T. da on to mora završiti, što on i radi.

Sekretar kluba D.L. u isti dan i zadnji čas nalazi popularnog ''Vasu Autića'' i uspijeva da završi sve procedure u vezi sa ljekarskim pregledima igrača, takođe odlazi na stadion kod popularne ''Suzi'' i završava sve oko registracija igrača i licenci za stručni štab.

Subota

Kad prije?! Treba srediti i utegnuti teren. Nema veze, stižemo sve, opušteno. Šef stručnog štaba D.Č. kupio gorivo, oran za košenje terena. Čika Mićko i čika Duško obezbjedili bijelo (kreč), vare (aparat za varenje, da neko ne pomisli šta drugo) ogradu i kućice za igrače. Neki od igrača farbaju golove i još što šta. Kosačica?! Defekt, šta, kako, molim?! Gotovo nema nas niđe, treba da se teren obilježi a trava nepokošena. Pauza za pivo više ne pomaže, odocnilo je već.

Zovemo našeg saigrača Miška po zanimanju majstora (fudbala takođe) da nam pomogne kako zna i umije. To i čini, ostavlja par auta što na kanalu što na čekanju, a sve zarad voljenog nam kluba (pare nikad nisu bitne prosječnom seoskom fudbaleru) i uspijeva otkloniti kvar. Uprkos tome akumulator je riknuo, hilfe hilfe gur gur ne pomaže. Može preko kablova ali sutra malo jer već je mrak.

Nedjelja

Ko preživi pričaće!

10:00h - omladinska selekcija takođe igra svoj meč, nisu mogući uslovi za sređivanje terena kao i mogući uslovi za igru. Treba napomenuti da smo u minut do dvanaest izdejstvovali da utakmicu delegira čika V.V. koji nam uvijek izađe u susret. Uprkos tome, meč se igra, a to što je nekima trava do koljena, ne zato što su mali nego što je trava velika, nikom ništa, naše perjanice dobijaju meč. Kao nagrada za to dobijaju naredbu od sekretara kluba i seoskog učitelja D.L. i njihovog trenera D.K. da srede svlačionice da se sijaju i da pokupe svo smeće oko terena što oni i čine, a sve zarad toga da nešto kasnije stanu iza gola i prikupljaju lopte naših prvotimaca.

12:00h - zvoni i crkva. Nema više vremena za bilo šta. Počinje košenje, četvrta brzina pun gas, spušteno na keca, driftovanje, idemooo. Dogovoreni igrači za obilježavanje terena su nedostupni (mamurni vjerovatno), te se brzo reaguje i pred prodavnicom nalazi agilni Hinja (širim narodnim masama poznat po klipu koji se vrtio po you tube, a nešto kasnije postaje ekonom kluba), koji sad već ucjenjuje, dva piva, tri piva, za obavljanje posla. Ne dangubimo, obećavamo jedno i nakon odrađenog posla još jedno.

14:00h - okupljamo se svi, igrači zatiču Hinju koji pravi linije za preticanje (pokušao da podeblja šesnaesterac), oduzimaju mu spravu za obilježavanje i sami završavaju posao sasvim korektno.

14:30h - stižu gostujući igrači, sudijska trojka i brojna publika. Igrači spremni kao zapete puške na zagrijvanju, spisak sa igračima kasni, sudije ne žele da sude bez plaćanja unaprijed iako je interni dogovor sa savezom da kad Opština/Grad Bijeljina prebaci pare tada izvršimo uplatu. Napolju je sve u redu zar ne, svi iščekujemo sudije i utakmica da počne?! Iza zatvorenih vrata i očiju publike otklanjamo i taj problem, skupilo se za tili čas.

Još samo comet sistem (još jedna stavka za rubriku vjerovali ili ne, tu se direkt u savez šalje sastav tima, broj golova na utakmici, kartoni itd., da se navodno ne bi muljalo) i možemo da krenemo. Kakav sistem kakvi bakrači pa mi struju više nemamo nego što imamo, vodu takođe, a tek internet.

15 minuta do početka utakmice predsjednik M.T. kao kec iz rukava iz auta donosi tablet i hvata wi-fi od seoskog paroha i spašava stvar.

2 minuta do početka utakmice sudijska trojka i igrači izlaze na teren, praćeni burnim aplauzom i povicima, pozdravljaju publiku. Uprava sa osmjehom na licu šeretski čavrlja sa brojnim ljudima i stiskom ruke zahvaljuje na podršci koju dobijaju u selu. Sve kao podmazano zar ne?

I tako do neke iduće nedelje...

A o igračima, njihovoj organizovanosti, požrtvovanosti, posvjećenosti, ritualima prije i poslije utakmice kao i njihovom mentalnom sklopu i profilu nekom drugom prilikom.